Trideset i treća nedjelja kroz godinu
Evanđelist Matej nam donosi priču o Gospodaru, slugama i talentima. Gospodar prije odlaska na put svojim slugama dariva talente bez uputstva što će i kako će s njima raditi. Meni se nekako čini logičnije da je Gospodar svakome od nas darovao određene talente i s njima nas uputio u svijet, u život.
U smiraj naših dana vraćamo se Gospodaru i dajemo izvještaj o povjerenim nam talentima. Gospodar nije talente podijelio u istoj količini niti iste naravi, ali svakome bijaše dovoljno da radeći s njima bude sretan i uspješan, da svoju zadaću izvrši u skladu s Gospodarevim planom.
Pitam se koji su moji talenti? Jesam li ih otkrila u sebi, jesam li s njima radila , jesam li ih umnožila? Što ću pred Gospodara donijeti? Hoću li se naći između onih slugu koje će Gospodar pohvaliti, jer njegovi milosni darovi kod mene nisu bili uzaludni. Koliko dobra sam s njima posijala po svijetu? Ne usudim se ni pomisliti da će me Gospodar nazvati zlim i lijenim slugom, jer dobiveno nisam umnažala već zakopala, pa od njih nitko nije imao koristi, ni ja sama ni oni oko mene.
Pozvani smo otkrivati svoje talente i raditi s njima kako bi ih oplodili. I moja sestra do mene ima dovoljno talenata koji mogu djelovati na moju volju i sposobnosti, na moju vjeru i moju ljudskost. Talenti su i podijeljeni tako da se upotpunjavaju, da se međusobno obogaćuju. Tek ujedinjeni mogu odgovoriti na sve što se od jedne ljudske zajednice, od jedne grupe ljudi očekuje. Dužni smo svoje talente staviti na raspolaganje i korist drugima, ali smo odgovorni i za tuđe talente. Treba ih prepoznati i pomoći da se razviju, a ne ih gušiti svojim stavovima i odnosom prema životu. Prirodni talenti su jednako važni za život kao i milosni.
Zanimljivo je zapaziti da sluga kojeg Gospodar kudi ne prihvaća odgovornost već svu krivnju i odgovornost prebacuje na samog Gospodara. Njega krivi jer žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao. Svoj postupak objašnjava strahom. Sakrio je talenat u zemlju i ostavio ga na nemilost zubu vremena. Izgubio je na vrijednosti, jer nikome kroz darovano vrijeme nije koristio.
Zahvalnost za darovano umnaža ljubav koja sa darovanim čini čuda. Dopire do Boga i do čovjeka. Svi darovi Duha Svetoga , sve djelatne i teologalne kreposti, sve su to darovani talenti koji svijet čine ljepšim i boljim, a pojedince čovječnijim i poštenijim. Povjeravaju se čovjeku kako bi bio što savršeniji i uspješniji Božji sukreator. Čovjek je stvaralačko biće i ne zadovoljava se samo darovima, on ih umnaža, oplođuje i uvijek stvara nešto novo, nešto potrebno, nešto dobro. Što bolje i spretnije koristi svoje talente, na licu čovjeka je vidljivije Božje lice, u postupcima čovjeka je vidljivije Božje Srce, njegovo milosrđe i oproštenje.
Dužnost nam je preispitivati korištenje vlastitih talenata i ako zakazujemo uvijek možemo započeti novim elanom. Darovano nam je široko polje rada i ogromne mogućnosti umnažati svoje talente. O našem radu ovisi širenje Kraljevstva Nebeskoga na zemlji i u srcu onoga tko sije kao i u srcima gdje svoje darove i talente sijemo.
s. Katarina Maglica OP
