U srijedu 24. travnja 2024. započeo je prvi dan trodnevlja bl. Ozani u samostanskoj kapeli sestara dominikanki u Zagrebu. Misno je slavlje predvodio župni vikar vlč. Milan Dančuo, a pjevao je zbor mladih župe Krista Kralja.
Vlč. Milan se u svojoj propovijedi usredotočio na život blažene Ozane koja nam i danas može biti primjer za nasljedovanje Krista. Kad razmišljamo o njezinu životu, rekao je propovjednik, možemo imati osjećaj da u današnjim okolnostima u kojima mi živimo, možda njezin život ne bi bio takav ili bi se drugačije shvatio i doživio. Ali kad malo bolje zavirimo u povijesne okolnosti u kojima je Ozana živjela, vidimo da ima puno sličnosti s našim vremenom. S tim u svezi vlč. Milan je naveo nekoliko primjera: „To je bio vrijeme kada su se tek otkrile Amerike, kada su ljudi počeli putovati u novi svijet. Bilo je to vrijeme kada se pojavio protestantizam u Europi i kada su se javljali veliki ratovi toga vremena. Stoga bismo mogli reći da se današnji svijet nije puno promijenio; ostale su iste dinamike, isti problemi, isti strahovi, iste ljudske taštine, sukobi, grijesi, slabosti. I zato nam blažena Ozana može i danas, nakon nekoliko stoljeća od njezina života, biti poticaj i ohrabrenje.“ – istaknuo je propovjednik. Znakovito je, nastavio je vlč. Milan, da se njezina proslava uvijek događa 27. travnja, dakle u uskrsno vrijeme, kako bi u njezinu životu mogli uvijek vidjeti Krista koji se proslavio svojom smrću i uskrsnućem, što je bio putokaz i njezinu pokorničkom životu. „I zato, kada se duhovno pripremamo za njezin blagdan, zastanimo malo i pogledajmo koliko je ona bila dosljedna i autentična svojim životom, unatoč okolnostima u kojima je živjela. Poziv je to i nama da i mi, u vremenu sličnih sukoba, ratova, grijeha i svađe u kojem živimo, pokušamo, poput Ozane, biti hrabri i autentični kršćani.“ – naglasio je između ostaloga propovjednik. Potom se osvrnuo kako je blažena Ozana, bila zatvorena u maloj prostoriji, bez svjetla, a postala je grad na gori, ispunjena Božjim svjetlom, Božjom snagom, mirom i radošću. A mi, kojima je otvoren cijeli svijet, koji smo okruženi s toliko blještavila, živimo zapravo u tami, izgubili smo pravo svjetlo u našem srcu i u našim međuljudskim odnosima. Ozana nas uči da nije svjetlost samo ono što treperi pred našim tjelesnim očima, nego je važnije ono svjetlo koje ulazi u naše srce, u naš život, kojim svijetlimo drugima da mogu nasljedovati Krista. Propovjednik se zatim osvrnuo na misna čitanja, koja otkrivaju kako su se Barnaba i Pavao otvorili poticajima Duha Svetoga i započeli put na koji ih je Gospodin pozvao. Bio je to put naviještanja i svjedočenja Krista, pa i uz cijenu smrti. Primjer je to i nama da se, bez osobnog kalkuliranja, znamo i mi otvoriti Duhu Svetom kako bi, slijedeći njegove poticaje, i po nama Krist bio prepoznatljiv u ovome svijetu.
Potrebno nam je više pouzdanja, kakvog je imala blažena Ozana, – nastavio je propovjednik, da jasnije prepoznamo na što nas Gospodin poziva, što od nas traži. Ozana je, svojim životom, ukazivala samo na Gospodina i zato je bila svima odraz njegove svjetlosti, dobrote i mira.
Stoga, u ovoj trodnevnici ne upiremo svoje oči samo na nju nego prvenstveno na Krista kojemu je ona služila i u potpunosti mu se predala da zajedno s njim spašava duše. Neka nam u tome bude primjer i zagovornica. – zaključio je propovjednik.
Na završetku svete mise, priora samostana s. Katarina Maglica, zahvalila je propovjedniku i mladima koji su animirali euharistijsko slavlje svojim pjevanjem, a zahvalila je i svima koji su došli moliti s nama i koji se nadahnjuju njezinom svetošću, te je zaključila: „Promatrajući Ozaninu dobrotu i ljubav, praštanje i milosrđe, eto, na to smo pozvani. Ona je bila svjetlo, ona je bila odraz, ona je bila glas Onoga koji ju je pozvao i poslao. I od nas se to traži i time smo slični Ozani, zadatak nam je isti.“
