Trećega dana trodnevlja bl. Ozani u Zagrebu misno je slavlje predvodio vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa na Trešnjevki, a u koncelebraciji je bio domaći župnk vlč. Ivan Filipčić i p. Mato Bošnjak OP. Pjevanje su animirale neokatekumenske zajednice. Njihova je zanosna pjesma odjekivala svodovima kapele. U euharistijskom slavlju na kojemu oni sudjeluju nitko ne može biti nijemi promatrač. Svi se uključuju, slijedeći predvodnika koji ih vodi i zaista mogu reći da sudjeluju.
Vlč. Ocvirk se u svojoj propovijedi usredotočio na netom pročitana misna čitanja, koja govore o životu prve Crkve. Silaskom Duha Svetoga Crkva se ispunila Duhom istine, od bojažljivih apostola Duh je učinio evangelizatore odvažna srca i duha koji su naviještali Radosnu vijest. Glavna m je misao bila „da onaj koga su židovski poglavari dali ubiti nije više mrtav nego je oživio, uskrsnuo.“ S tim u svezi propovjednik je istaknuo kako je to i za nas, danas, „temeljna činjenicu da je Isus za nas umro i za nas uskrsnuo, kako bismo imali život vječni. I to je Evanđelje Božje. To je radosna vijest koja nam je navještena, da je po Isusovoj muci i po njegovu uskrsnuću otvoren pristup vječnosti svakome od nas. I zato se Isus u današnjem evanđelju naziva da je on put, istina i život, i da nitko ne može doći k Ocu osim po njemu. U Isusu je, braćo i sestre, pravi život koji oslobađa, koji nas ispunja božanskim životom, jer Bog želi da mi posjedujemo taj božanski život. I zato nam je dao svojega Duha, posvetio nas, mi smo njegovi pomazanici i naše je tijelo hram Duha Svetoga i svojim životom očitujemo Božju slavu u ovome svijetu.
Isus je i put, On nije putokaz, samo neki smjerokaz koji bi nas upućivao prema Bogu. On je PUT, i taj put trebamo slijediti. A kako se slijedi put Isusa Krista? Tako da svoje stope stavljamo u stope Kristove, odnosno da živimo kao što je živio Isus Krist.“
Nastavljajući Isusove riječi kako su On i Otac jedno propovjednik je naglasio da je tako i Crkva pozvana da bude jedno s njim. „I kao što je Isus došao očitovati milosrdno lice Nebeskoga Oca, i mi koji smo kršteni u Isusa Krista, pozvani smo očitovati Kristovo milosrđe, njegovu ljubav. I živeći Božje milosrđe i Božju ljubav mi ispovijedamo pravu istinu, istinu o Božjoj ljubavi.“ Govoreći potom kako Bog uvijek poziva one koji će mu pomoći spašavati duše, vlč. Ocvirk se osvrnuo na bl. Ozanu koja je također Božja izabranica. „Ona je odlučila svoj život posvetiti Bogu u razmatranju Kristove muke. Živjela u samotništvu pedesetak godina u jednoj maloj prostoriji, koji je imao dva prozora. Jedan prozor gledao je na svetohranište, da bude zagledana u Krista u euharistiji, a drugi je gledao na ulicu, na svijet. I mi, braćo i sestre, moramo biti zagledani ponajprije u Krista, u njemu crpsti snagu za život da bismo mogli u svijetu svjedočiti Isusa Krista, Bez zagledanosti u svetohranište, bez zagledanosti u Kristovo tijelo, bez primanja Kristova tijela mi nemamo snage ići putem kojim je išao Krist. Ako se njime ne hranimo, sam Isus kaže da nemamo u sebi života vječnoga. Jedino blagovanjem Kristova tijela mi stječemo vječni život, blaženstvo već ovdje na zemlji, snagu i jakost da možemo biti sveti. … Nikad ne zaboravimo ovaj prozor koji gleda na svetohranište, na Gospodnje tijelo.“
„Još jedna lijepa stvar iz života bl. Ozane: u litanijama se zaziva kao zaštitnica vezilja. Bila je vrsna u vezenju. Piše u njezinu životopisu kako je vezla tjelesnike, na koje se stavlja Gospodnje tijelo i kalež sa Kristovom krvlju. Kako lijepi dar Kristu. Kako bi bilo lijepo kada bismo i mi bili poput tjelesnika koji se prostiremo za Krista, da može Krist počivati na nama, da se njegov Duh očituje po nama, ponajprije da ne budemo bojažljivi, da se ne bojimo staviti na raspolaganje Božjem kraljevstvu. U maloj povelji koju časne sestre čuvaju ovdje u sakristiji, gdje kotorski biskup daruje relikvije bl. Ozane piše da sestre dominikanke budu neumorne u evangelizaciji. Ali taj poziv nije upućen samo njima, nego je upućen svima nama. Samo ako smo ispunjeni Duhom Svetim možemo biti evangelizatori, možemo poput apostola Pavla, o kojemu smo slušali današnje prvo čitanje, svima navijestiti: Isus je živ.“ Propovjednik je nadalje istaknuo da se i mi trebamo darivati Bogu kako bi se Bog po nama darivao ovome svijetu. Samo po našoj ljubavi i po našoj spremnosti da se stavimo na raspolaganje evanđelja, Božje djelo se može širiti. Znamo da je Bog svemogući, da On i bez nas može širiti svoju radosnu vijest i širiti stvarnost Crkve. I to je istina, ali ne zaboravimo da je Bog od samog početka, kad je stvorio čovjeka, želio čovjeka za svoga suradnika. … Kako to Crkva čini? Tako da slijedi Krista koji je naš život, put i istina. A istina je to da je Krist Gospodin došao svakome od nas pripraviti mjesto u Božjemu kraljevstvu. Zato kaže da ne budemo tjeskobni u ovome svijetu, jer svakome je od nas pripravio stan u kući Nebeskoga Oca. I to je istina, to je punina života, naći se u Bogu, u tom stanu kojega je Bog pripremio i tebi i meni, samo treba tako živjeti da možemo stati pred sudište Božje i da nam Bog može reći: dođite radosni u kuću svoga Nebeskoga Oca.“ U zaključku svoje propovjedi vlč. Ocvirk je zaželio „da bi svatko od nas postao navjestitelj koji će ponajprije, poput bl. Ozane, biti zagledan u Krista Isusa i onda poput tjelesnika, da može primiti najdragocjeniji dar – njegovo tijelo i njegovu krv.“
Nakon svete mise slijedio je izvrstan koncert kojega su izveli Vasilij Meljnikov – violinist i Mario Perestegi – orguljaš.
