TREĆA VAZMENA NEDJELJA
Misna čitanja:
Dj 2,14.22-23; Ps 16,1-2a.5-11; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35
Razočarani i utučeni, obeshrabreni i klonuli učenici idu u Emaus, mjesto gdje žive, odakle su otišli, gdje im je sve poznato i domaće. Vraćaju se nakon razočaranja koje su doživjeli, ne samo oni osobno, nego svi koji su bili okupljeni oko Isusa, svi koji su vjerovali da će On nešto promijeniti, da će donijeti željeni mir i oslobođenje…
Njima tužnima i slomljenima, tiho i pažljivo približava se Isus. On dolazi, on priča, on sluša i propituje! On započinje drugu vrstu razgovora. Čudi se kako su spora njihova srca za razumijevanje Pisama koja su najavila sve što se ima s njim dogoditi… Sve je najavljeno, sve je pripremljeno, ali srca dvojice učenika ne prepoznaju stvarnost u Pismima danas.
Kada Isus tumači Pisma, kada govori o Ocu to ima drugu dimenziju tumačenja. U hodu Isusa s učenicima oni upijaju riječi, slažu konstrukcije i na kraju shvaćaju da su gorjela njihova srca, da su u Njegovom govoru otkrili ono što jedan drugom nisu mogli protumačiti!
Konačno se prepoznavanje Isusa očituje u lomljenju kruha. Lomljenje kruha jest čin kojeg Isus svojima ostavlja kao zalog zajedništva, ljubavi i vjere. Lomljenje kruha uvijek nam nudi mogućnost da nam srce ponovno „gori“, da nam oči budu otvorene, da nam koraci budu laki, da sretno pođemo i drugima dođemo, da radosnu vijest nosimo i živimo. U slavlju zajedničkog otkrivanja Pisama pozvani smo uvijek usmjeravati svoj pogled na ono što nam je još uskraćeno vidjeti i razumjeti. U društvu i razgovoru s Isusom sigurno će se naša srca raspoložiti za jedini, pravi, konačni susret. On nam tada neće iščeznuti, neće više biti žalosti jer smo sami spoznali i „trčali“ javiti drugima što smo doživjeli.
U isprepletanju naših života; životnih radosti i poteškoća neka u nama trajno bude važno ono što Isus govori, ono što Isus tumači, ono na što nas Isus poziva. Neka u našoj svakodnevici, u našem Emausu uvijek ima mjesta za povratak u „Jeruzalem“ u mjesto gdje se vjeruje i ženama i muškarcima. Neka se svaka naša riječ razočaranja utopli u proročkim riječima Pisma. Neka naš život bude druženje, hodanje, razgovaranje, tumačenje i prepoznavanje Isusa u svakodnevnim situacijama.
s. Jaka Vuco, OP
