On je naš Pastir Dobri

U susretu s učenicima i drugim ljudima Isus je često koristio priče i usporedbe kako bi na primjeren i njima prihvatljiv način prenio poruku ili sadržaj koji mu je bio važan. Takav način komunikacije Isusa i njegovih slušatelja omogućio mu je objašnjavanje nauka i ključnih sastavnica duhovnog života. Ipak, koliko god se Isus trudio prenijeti im željenu poruku, događalo bi se da ga njegovi slušatelji ne bi uvijek razumjeli. Tada bi im dodatno – bilo javno bilo nasamo – detaljnije objasnio priču koju bi netom ispričao kao i simbole ili slike iz prirode i života koje je koristio u ispričanoj priči ili usporedbi. U tekstu Ivanova evanđelja iz desetog poglavlja Isus koristi sliku pastira i ovaca kako bi upozorio sve one koji ga slušaju kako postoje i dobri pastiri i oni koji to nisu. Osim toga, parabola o pastirima i ovcama ima još nekoliko zanimljivih detalja – riječi koje se jedanput ili više puta spominju.

To su: ovčinjak, vrata, pastir, ovce, vratar i glas. Ovčinjak, kako već znamo, predstavlja prostor koji je ograđen, ima vrata, ali koji služi u doslovnom smislu smještaju, odmoru i zaštiti ovaca, a u Isusovoj priči predstavlja zajednicu tj. „stado“ koje čuva pastir. Sljedeća riječ koja se spominje jest vratar. On zasigurno ima važnu ulogu u prepoznavanju pravoga pastira ovaca. Pitanje se zato nameće samo po sebi – po čemu vratar razlikuje dobrog pastira od kradljivca? Prepušta li ipak bilo koga u ovčinjak iako je svjestan da to nije dobri pastir? Je li vratar samo radnik koji pomaže pastiru u čuvanju ovaca i održavanju ovčinjaka? Ili je možda vratar osoba koja je posrednik između pastira i ovaca? Možemo li se prepoznati u ulozi vratara koji bi onda trebao biti posrednik između ovaca i dobrog pastira? Jesmo li mi onda oni koji povezujemo Božji narod s Kristom koji je Dobri Pastir?

Tek na kraju svoje priče Isus otkriva da je to priča o njemu samome, da je on taj dobri pastir. Ipak svi ostali tekstovi današnje nedjelje podrobno ističu karakteristike koje opisuju Isusa kao Dobrog Pastira. Najprije cijeli psalam 23 o njemu govori kao onome koji „daje odmor“, „krijepi dušu“, koji „upravlja pravim stazama“ i čiji su „štap i palica“ simboli moći i zaštite kojom pastir štiti svoje stado. No najviše se te karakteristike ističu u poslanici svetog Petra apostola gdje čitamo: „ON KOJI U TIJELU SVOM GRIJEHE NAŠE PONESE NA DRVO DA UMRIJEVŠI GRIJESIMA PRAVEDNOSTI ŽIVIMO“; što svjedoči o Isusu kao pastiru koji svoj život daje za ovce.(Ivan 10,11). i na kraju – glas – po kojem ovce prepoznaju svog pastira i idu za njim. Prepoznajemo li Pastirov glas u našem životu i savjesti? Slušamo li i slijedimo li Isusov glas koji nas vodi i upravlja i koji hrani našu dušu i srce? Koji će nas jednoga dana dovesti do vrela vječnoga života? Zahvalimo zato upravo ove nedjelje što je Isus naš Spasitelj i Otkupitelj, što je On naš Dobri Pastir čija su dobrota i milost naša vrata u nebo. Zahvalimo Isusu čiji nas glas neprestano poziva, prati, vodi i usmjerava kako bismo jednoga dana bili dionici nebeske gozbe gdje radosti više nikad neće biti kraja.

s. Marija Magdalena Ilić, OP