Četvrta vazmena nedjelja
Četvrta vazmena nedjelja stavlja pred nas lik Isusa, dobrog pastira. Bog je u Starom zavjetu bio pastir svoga naroda. On je taj narod izabrao, izbavio iz ropstva, sklopio s njime Savez. Ali narod često nije slušao glasa Gospodina, Boga svojega. Zato ga je on pustio „okorjelom srcu njegovu, neka hodi kako mu se hoće“ ( Ps 81). Neposlušnošću Bogu Izrael je na sebe navukao mnoge nevolje. Narod je odbacio Boga tražeći kralja ( 1 Sam 8,7). Kraljevi su kao ljudi bili nesavršeni i često su zavodili narod na krivi put. Ne samo kraljevi, nego i drugi koji su bili predvodnici naroda: svećenici i pismoznanci. Svi su oni na neki način bili pastiri. Zato Bog ustaje na pastire i opominje ih zbog njihovih teških grijeha prema onima koji su im povjereni: „Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.“ (Ez 34,4)
Isus, dobri pastir, poznaje svoje ovce. Ne samo da zna da su tu na broju i da su u njegovu stadu. On ih poznaje dubinski, kako kaže Ps 139: Jahve, proničeš me svega i poznaješ.
Poznavati nekoga ne znači samo površno znati nešto o njemu. Poznavati nekoga možemo ako živimo s njime, ako dijelimo svaki trenutak života. Onda se zna što drugu osobu raduje, a što žalosti, što voli a što ne voli. Kada se osobu poznaje po glasu to znači da iz glasa prepoznajemo njene osjećaje i raspoloženja. Događa se i to da ljudi žive skupa, a da se ne poznaju u ovom smislu.
Što čini pastir za svoje ove? Čuva ih, vodi ih na pašu, brine se za njih, povija im rane, nosi ih u naručju ako su iznemogle, traži ih kad se izgube, brani ih od opasnosti. Isus je pastir koji se sažalio nad ljudima jer su bili kao ovce bez pastira. Isus je pastir koji je ostavio 99 ovaca i išao tražiti izgubljenu.
A što čine ili što trebaju činiti ovce? Samo jedno: slušati glas pastira i ići za njim. Isus kaže da povezanost njega i ovaca, to jest nas ljudi, može biti tako duboka kao što je povezanost njega i Oca. Ta povezanost je duboko nutarnje prianjanje Krista uz Oca koje dovodi do poslušnosti Ocu i do davanja života za ovce. Naša povezanost s Isusom također treba biti duboka nutarnja veza ljubavi, povjerenja i poslušnosti kojom ćemo odgovoriti na njegov dar – život darovan za nas.
Nedjelja dobrog pastira je ujedno Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Svaki pastir je najprije ovca u Kristovu stadu. I ukoliko je poslušna ovca koja poznaje Krista onda može biti i dobar pastir.
s. Blaženka Rudić OP
