Drugi dan trodnevlja bl. Ozani misno slavlje je predvodio vlč. Danijel Dukić, župnik župe Svete Obitelji. Bio je to ujedno Dan vrtića blžaene Hozane, pa su mališani animirali misno slavlje svojim pjevanjem. Svirali su Marina, Krešo i David Matošević, a za bubnjevima je bio Hrvoje Zvonković. Djeca su bila vrlo dobro uvježbana, pjevala su svim žarom srca i glasa, pa su uspjeli ‘zavesti’ i roditelje koji su im se pridružili u pjevanju. Zaista je bilo složno i lijepo.
Zajedno s vlč. Dukićem koncelebrirao je župnik vlč. Ivan Filipčić i p. Mato Bošnjak OP.
Vlč. Dukić se već na početku misnoga slavlja svojim riječima i načinom ophođenja posve približio djeci koja su ga pozorno slušala. Naglasio je kako svi mi želimo biti blaženi i sveti poput blažene Ozane, ali se dogodi da smo ponekad zločesti, da zaboravimo na Boga, da smo malo drski jedni prema drugima i zato molimo Isusa da nam oprosti i da nam pomogne da budemo bolji.
U svojoj se propovijedi prisjetio jednog događaja iz svog djetinjstva, kad su, kao desetogodišnjaci, podijeljeni u dva tabora, sagradili sebi kućice u šumi. Divili su se svom remek-djelu. No, domalo je jedna skupina srušila drugoj njihovu kućicu. Nisu dugo čekali odmazdu. Već su, naime, drugog jutra i ovi našli srušenu svoju kućicu. Inače, pohađali su istu školu, isti razred ali od tada nisu dugo razgovarali, izbjegavali su jedni druge. Tek nakon izvjesnog vremena, kad su pomalo zaboravili ove nepodopštine, progovorili su i opet su bili prijatelji i zajedno su se igrali.
Vlč. Danijel je iskoristio ovu istinitu priču kako bi potakao djecu na praštanje, a ne na osvetu ili bilo kakvu zlobu.
Što bi učinila blažena Ozana, da li bi ona srušila tuđu kućicu? – pitao je djecu. Ona su jednodušno odgovorila da ne bi. Potom je nastavio kako je blažena Ozana voljela siromahe i ljude kojima je trebalo pomagati, al’ posebno je voljela Isusa. Stalno je promatrala Isusove rane, i njegovo raspeće na križ, a sve zato jer nas je volio. „Što mislite, djeco, – nastavio je s pitanjem vlč. Dukić – je li Isus mrzio ili volio one koji su bili zločesti?“ Djeca su jednodušno odgovorila da ih je volio. Te prostodušne i iskrene odgovore propovjednik je iskoristio da potakne djecu, ali i njihove roditelje, kako Isus voli sve nas, „uskoro će sići na oltar i moći ćemo ga vidjeti u maloj bijeloj hostiji. Molimo ga, neka nam, po zagovoru blažene Ozane, pomogne da budemo što bolji i da znamo svima opraštati i sve voljeti.“ – zaključio je vlč. Dukić svoju propovijed.
Nakon misnoga slavlja zahvalila je priora s. Katarina misniku vlč. Dukiću, potom djeci koja su tako zanosno pjevala, a i njihovim ‘tetama’ koje su ih to naučile i koje se brinu za njih. Zahvalila je i sviračima na njihovoj velikodušnosti i stručnosti, kao i svima onima koji su došli zajedno s nama na ovo euharistijsko slavlje.
