Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu
Već nekoliko nedjelja slušamo prispodobe upućene glavarima svećeničkim i pismoznancima. U njima Isus pokušava dozvati im u pamet njihovu odgovornost za neprihvaćanje Božjeg kraljevstva. Isus je svečano ušao u Jeruzalem. Pred njim je još malo zemaljskih dana. Stoga pokušava glavarima naroda posvijestiti ozbiljnost trenutka. Koristi prispodobe, ali i oštre riječi. Njima će reći puno puta: Jao vama! Nazvat će ih licemjerima. Nabrojit će im puno loših stvari koje čine i time sablažnjavaju malene. Možda je njihov najveći grijeh izrečen u ovoj rečenici: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.“ (Mt 23,13)
Farizeji i pismoznanci ne prihvaćaju Isusove riječi. Na svaku Isusovu prispodobu ili riječ oni smišljaju kako će ga ukloniti. Nekad to čine licemjerno, nekad otvoreno, iskušavajući i napadajući Isusa.
U današnjem evanđelju dolaze Isusu i vrlo umilnim i laskavim riječima postavljaju pitanje. Pitanje je političko. Žele Isusa uhvatiti u riječi i optužiti ga pred rimskom vlašću. Isus ih je prozreo i nazvao licemjerima. Tražio je novac i pitao čiji je lik na njemu. Tomu pripada novac čiji je lik na novcu. To su zemaljske i prolazne stvari. Puno ozbiljnije je pitanje hoće li se dati Bogu ono što mu pripada. A što pripada Bogu? Na kome je Božja slika i natpis? Na čovjeku. No nitko ne može nikoga dati Bogu doli čovjek sama sebe, i to sasvim slobodno i bez prisile.
Farizeji i pismoznanci su tvrda srca i ne prihvaćaju Božju vlast nad njima. Tijekom povijesti židovski narod je uklonio mnoge proroke koji su ih pozivali na obraćenje. Sada žele ukloniti i Isusa. Time zapečaćuju svoju propast. Nesreća je još veća, jer kao predvodnici i duhovni autoriteti naroda zavode i narod.
U kratkom odlomku današnjeg prvog čitanja iz proroka Izaije dva puta se ponavlja rečenica: Ja sam Gospodin i nema drugoga! Tu odzvanja riječ iz gorućeg grma: Ja sam koji jesam. Osim mene Boga nema. Izvan mene sve je ništavilo.
Približavamo se svršetku još jedne liturgijske godine. Božja riječ nas poziva na propitivanje jesmo li sebe dali Bogu. Ili Boga iskušavamo, pametujemo, i s njim se prepiremo. Također se pitajmo kako svojim riječima i primjerom utječemo na druge, da ne bismo nekom malenom zapriječili ulazak u Božje kraljevstvo. Dajmo Bogu Božje!
s. Blaženka Rudić OP
