Evanđelist Ivan nam u današnjem evanđelju govori o Isusu na kakvoga, mogli bismo reći, nismo naviknuli. Krist s bičem u ruci, bijesan, tjera trgovce i prodavače iz Hrama. Mjenjačima rasiplje novac, prevrće stolove, tjerajući ih riječima: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ U svim kulturama svijeta Hram je bio mjesto koje spaja zemaljsko s nebeskim, dijeli čovjekov prostor na sakralni i profani. No, i Hram može biti izopačen u mjesto zla i prijevare. Danas u sekulariziranom svijetu oko nas, naše Crkve, Hramovi Boga živoga prodaju se bez grižnje savjesti onih koji su odgovorni za njih. Pretvaraju se nažalost u muzeje, restorane i razne hramove poganstva. Slobodno bismo se mogli zapitati, nije li došlo vrijeme da Krist ponovno uđe sa bičem, i istjera pogane iz kuće Očeve?
Isusova odvažnost i autoritet je ono što nam odmah upada u oči. Razlog tome jest Isusov identitet kojeg nazočnima otkriva nazivajući Boga svojim Ocem. Dakako, to je trebao biti poziv prisutnima da krenu istraživati da li je on zaista Sin Očev. Nažalost, mnogi neće istraživati istinu nego će smatrati da Isus huli te će mu na sudskom procesu biti postavljena optužba da se pravio Sinom Božjim. Važna misao evanđeoskog teksta je naglasak na revnosti za dom Božji. Danas smo upravo izgubili revnost, i našim životima vlada mlakost. Riječ koju najčešće možemo čuti jest; `nije me briga, ili što me briga, tako mi je svejedno i slično.` Potrebno je da u našim životima nadvladamo mlakost, indiferentnost koja je loša, i da postanemo jači ljudi, kršćani, koji će gorjeti revnošću za svoga Gospodina. U životu nam se često potvrde riječi svetoga Pavla; `Što tko sije, to će i žeti!`(Gal 6,7). I doista ploda će biti onoliko koliko je truda uloženo.
Isusova poruka je imala snagu, jer ono što je On propovijedao to je i životom svjedočio. Nedostaje nam danas autentičnih svjedoka, onih koji će neustrašivo svjedočiti u ime Kristovo. Pravi kršćanin ne zatvara oči pred problemima, on ide u srž i do dna stvarima i ozbiljno shvaća zlo koje je u svijetu, ali se ni pred čime ne da obeshrabriti. Bog ne rješava naše probleme bez nas, jer je Bog postao čovjekom da naš problem riješi kao čovjek te da nas kao takav povede da rješavamo svoje probleme. Nužno je da danas vidimo problem, te da poput Krista budemo odvažni suprotstaviti se onima koji od kuće Oca našega čine kuću trgovačku. To je ono na što smo pozvani i dužni kao djeca Božja.
s. Ana Begić OP
