Četvrta korizmena nedjelja
Na sredini smo korizme. Približavamo se proslavi vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega. Pratimo zaoštravanje situacije između glavara narodnih i Isusa. Isus svojim riječima i djelima izaziva sve veće protivljenje farizeja i glavara svećeničkih. Međutim, i među njima se nađe netko tko želi susret s Isusom. Nikodem, ugledni farizej, dolazi noću k Isusu i želi razgovarati s njim. Slušajući o Isusovim riječima i djelima zaključuje da on dolazi od Boga. Želi još neka razjašnjenja. Pristupa mu s poštovanjem. Isus prihvaća Nikodemovu otvorenost, iako bi mu mi možda spočitnuli zašto nema hrabrosti doći danju i razgovarati s Isusom. Nikodemu je, kao vjernom Židovu, bila poznata zgoda iz povijesti izraelskog naroda sa podignutom zmijom u pustinji. Židovi su mrmljali i bunili se protiv Boga i Mojsija, slijepi za znakove Božje dobrote koje im je neprestano iskazivao. Bog ih je na njih poslao zmije otrovnice. Kada su zavapili, opet im se smilovao i naredio Mojsiju da podigne zmiju od mjedi kao znak koji će pogledati i biti spašeni. Ništa izvanredno. Po zmiji smrt, po zmiji spasenje. I Isus je znak. Njegova smrt će biti znak. Po čovjeku smrt, po Čovjeku spasenje. Smrt na križu – nekima sablazan, nekima spasenje. Isus objavljuje Nikodemu tajnu Božje ljubavi: Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina da nitko ne propadne. Na nama je hoćemo li povjerovati Božjoj ljubavi i prihvatiti je. Bog daje dovoljno svjetla onima koji ga traže, i dovoljno tame onima koji ga ne žele sresti, rekao je netko. Isus je svjetlost. Ali onima koji vole tamu on se ne nameće. Ako hodimo u svjetlosti, odnosno, ako su nam djela istinita, onda Boga otkrivamo u svemu. Bog se može poslužiti i nevjernicima i poganima kako bi ostvario svoj plan.
Prvo čitanje nam govori o sudbini izraelskog naroda u njegovoj povijesti. Zbog grijeha i nevjere glavara i naroda, Bog je dopustio razorenje hrama i Jeruzalema, odlazak u sužanjstvo. A isto tako po poganskom vladaru povratak iz sužanjstva i gradnju novoga hrama. Bog ravna poviješću i našim životima. I nas je spasio i oživio u Kristu. Sve je njegov dar i milost. Pripravio nam je i budućnost. Kao spašeni, trebamo živjeti u dobrim djelima po uzoru na Isusa Krista.
Svake godine iznova slavimo otajstva našega spasenja. Sve znamo što se dogodilo i kako se dogodilo s Isusom. Pitanje je koliko mi ulazimo sve dublje u to otajstvo vjerom i koliko će se dogoditi to otajstvo u nama.
s. Blaženka Rudić OP
