Jednog dana uđe otac sa sinom u crkvu. Dječak se zaustavio promatrajući velike vitraje na pokrajnjim zidovima. Kroz njih su prodirale sunčeve zrake i ispunjale crkvu prekrasnim bojama.
Dijete upita oca:
– Tata , što se preljeva u raznim bojama?
Otac odgovori:
– To su vitraji, prozori načinjeni od mnoštva obojenih stakala, koji sačinjavaju razne slike.
Dijete nastavi promatrati vitraje, a onda reče:
– A tko su oni ljudi naslikani na vitrajima?
Otac odgovori:
– To su sveci.
– Sveci? A tko su sveci? Upita dijete radoznalo.
Sveci su bili tako dobri ljudi da se kroz njih moglo vidjeti kako je dobar Bog.
Oni su čitav život proživjeli čineći dobro.
Dijete je ostalo zamišljeno, a onda se opet obrati ocu:
– Oni su onda kao vitraji.
Otac nije razumio primjedbu. Dijete stoga nastavi:
– Da, sveci su kao vitraji. Ako kroz vitraje možemo vidjeti sunčevu svjetlost, kroz svece možemo vidjeti kakav je Bog.
Otac osta iznenađen sinovljevim odgovorom i reče:
– Vidim da si razumio. Sada znaš kako možeš postići da budeš jedan od njih.
Jose Real Navarro
