„Otajstva radosti, tuge, slave i svjetla“ u našem životu […]. Nada je Krist u nama. — usp. Kol 1,27
Danas slavimo Svetkovinu Preobraženja Gospodinova, svjetlosno otajstvo koje nas poziva da razmatramo Kristovu slavu, slušamo Njegov glas i vjerno ga slijedimo.
1. Razmatraj slavu Kristovu u molitvi.
Trenutak osame s Ocem, blizine s Njime, otvorenosti božanskom otajstvu. Isus se penje na goru s Petrom, Ivanom i Jakovom – ne da bi pokazao svoju slavu, nego da bi molio. I upravo “dok je molio” njegovo se lice mijenja, a haljine mu postaju blistave. Sveti Luka nam otkriva osobiti aspekt Preobraženja: ono se događa u kontekstu molitve, u prisnoj povezanosti s Ocem. Molitva i nada. Papa Franjo kaže:
„Molitva te vodi naprijed u nadi, a kad postane mračno, potrebna je još više molitve! I tada će biti više nade“
(Opća audijencija, 18. siječnja 2017.).
Molitva preobražava. Isus se preobražava dok moli. Kakva je naša molitva? Dopuštamo li da nas ona preobrazi? Molitva nije samo traženje, već sjedinjenje s Bogom, dopuštanje da nas Njegova svjetlost prosvijetli.
2. Slušanje.
Petar, zadivljen, predlaže napraviti tri sjenice. Htio bi ostati tu – u kontemplaciji, u svjetlu, u sigurnosti. Ali tada ih obavija oblak i čuje se Očev glas:
„Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!“
Ova zapovijed je srce Preobraženja. Nije dovoljno vidjeti Isusa u slavi – treba ga slušati, slijediti, poslušati. A to znači prihvatiti Njegov put, koji uključuje predanje, patnju i križ. Kristova muka osvijetljena je Božjom slavom i tako se muka preobražava u svjetlo, slobodu, radost – u nadu. Sveti Leon Veliki kaže:
„Preobraženje je bilo namijenjeno da ukloni sablazan križa iz srca učenika… a ujedno je dalo temelj nadi Crkve“ (Govor 51; Časoslov II).
U današnjem svijetu, punom buke i ometanja, sve je teže čuti Božji glas; Kristov se glas lako može zamagliti i ignorirati. Usred tolikih glasova koji nas pozivaju, naša je misija slušati Gospodinov glas – onaj koji govori kroz svoju Riječ, molitvu, liturgiju, ali i izvan nje: u zajednici, u bratstvu, u poglavljima, u studiju, u poslušnosti, u braći i sestrama, u obiteljima, u mladima, u onima koji ne poznaju Boga, u onima koji su se od Njega udaljili.
Slušati Isusa znači prihvatiti Njegovu poruku ljubavi, oprosta, žrtve i nade. Pozvani smo da slušamo Isusa, da nas Njegova ljubav preobrazi i da budemo nosioci nade u svijetu koji vapi za svjetlom. Pozvani da budemo svjetlo – ne ono koje zasljepljuje, nego koje prosvjetljuje. Svjetlo koje poučava, vodi, koje u ljubavi govori istinu – kako bi naš život i ponašanje bilo svjetlost.
Slijediti Ga i naviještati Ga.
Spasenje duša zahtijeva da svaku osobu dovedemo do susreta s Kristom, da joj pomognemo čuti Njegov glas i da je pratimo na putu prema križu i uskrsnuću. Ne možemo ostati u ugodnoj kontemplaciji. Autentično duhovno iskustvo nas pokreće u poslanje, ne u izolaciju.
Za Red propovjednika, čija je svrha ništa manje nego spasenje duša, Preobraženje nas podsjeća da propovijedanje nije samo poučavanje, nego zračenje svjetlosti. Propovjednik, poput trojice učenika, mora se popeti na goru molitve, razmatrati Kristovo lice, slušati Njegov glas – i zatim sići s ognjem u srcu kako bi Ga navijestio svijetu. Ne propovijedamo ideje, nego Ljubljenog Sina. Ne nastojimo samo uvjeriti, nego rasplamsati. Ne zadovoljavamo se oblikovanjem uma, nego preobražavanjem života.
Neka nas ova svetkovina obnovi u želji da budemo preobraženi Njegovim svjetlom, kako bismo i mi, poput Petra, Ivana i Jakova, mogli reći:
„Dobro nam je ovdje biti“,
ali bez zaborava da se prava slava postiže silaskom s gore i hodanjem s Isusom prema Jeruzalemu.
Nada.
Sveti Dominik pozvan je u Očev dom 6. kolovoza 1221., nekoliko mjeseci nakon Drugog općeg kapitula Reda u Bologni. Naš brat, fra Gerard, poslao nam je pismo 2020. godine, koje počinje riječima:
O Spem miram! O čudesna nado!
To je himan nade koji nas podsjeća na trenutak Dominikove smrti i na žalost braće zbog njegova odlaska. Dominik je zapalio nadu u srcima svoje braće svojim obećanjem da će ostati s njima, s nama, kroz molitvu. Ali i prisustvo braće u trenutku njegova odlaska bilo je izvor nade za Dominika. Fra Gerard piše:
„Prisutnost braće i Dominikovo obećanje prisutnosti i nakon smrti, dalo je svakome od njih nadu i utjehu.“
Oni su znak nade!
Vi, draga braćo i sestre, znak ste nade za Crkvu i ljudsku obitelj, kada nastojite utažiti „gladi“ koje je pandemija pojačala: glad za Euharistijom (i sakramentima), glad za solidarnošću i suosjećanjem, glad za hranom i pićem […].
Nada je sigurnost da Bog ostaje prisutan u „otajstvima radosti, tuge, slave i svjetla“ našega života […]. Nada je Krist u nama (usp. Kol 1,27).
„Gospodine, preobrazi naša srca, da znamo prepoznati te u molitvi, slušati te u životu i slijediti te s ljubavlju do križa i uskrsnuća. I učini nas propovjednicima tvoje svjetlosti, za spasenje duša.“
Amen.
Propovjednik: brat Yinmy Caballero Suares, OP
