Obnavljanje vjere, prigrljivanje križa, življenje misije
„Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.”
Matej 16,18
Evanđelje ovog jutra započinje predstavljanjem Isusa u kraju Cezareje Filipove. Matej nam kaže da je Isus stigao u Cezareju Filipovu. Kada bi Matej danas govorio nama, okupljenima na ovom kapitulu, rekao bi da nismo stigli u Cezareju Filipovu, jer ne živimo u Isusovo vrijeme. U Krakovu? Ne baš! Budući da smo ovdje već nekoliko tjedana, prije bi naglasio da se bližimo kraju rada ovoga kapitula.
Draga braćo i sestre, kao što znate, ovaj nam je kapitul omogućio razmatranje hitnosti obnove misije Reda. Kao što je Petru, kojemu je Isus povjerio odgovornost za svoju Crkvu, rekao: „Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”, tako i nama Isus želi povjeriti svoju misiju. Drugim riječima, želi da se mi, kao provincijali, u potpunosti posvetimo novoj dinamici misije Reda u našim provincijama, kako bi djelo spasenja, kojemu se Dominik posvetio slijedeći Isusa, nastavilo donositi plodove. U tu svrhu, a poput Petra, Isus od nas traži dvije stvari.
Prvo, vjeru. Bez duboke, osobne i potvrđene vjere, Petar ne bi mogao postati odgovoran za Kristovu Crkvu. Bez te vjere, bit će nam teško ispuniti i obnoviti svoju misiju. Isus, dakle, želi da pokažemo takvu vjeru u Njega, u Red, ali osobito u odluke donesene na ovom kapitulu radi obnove naše misije prema onima koji ne poznaju Boga, onima kojima je potrebno učvršćenje vjere, onima koji su se udaljili od Crkve ili su na njezinim rubovima, kao i prema mladima.
Zatim, traži od nas da izbjegnemo svaki oblik protivljenja koji bi mogao omesti misiju. Kada Isus učenicima otkriva otajstvo svoje misije, navješćujući svoju muku, smrt i uskrsnuće, Petar, ganut i gorljiv, pokušava ga spriječiti. No Isus ga kori riječima: „Odlazi od mene, sotono! Sablazan si mi.” To nas podsjeća da možemo ispuniti svoju misiju samo ako pristanemo proći putem križa, odreknemo se samih sebe i prihvatimo Božju volju. Stoga moramo paziti da naši postupci i reakcije ne poljuljaju naše povjerenje u Boga i ne ometaju misiju.
Zaključno, prisjetimo se da mnogi izazovi i potresi potresaju naš svijet. Sve nas to treba potaknuti i pripremiti za našu misiju. Također, ne zaboravimo da je Kristova misija misija ljubavi, oprosta i otkupljenja. Kao Kristovi učenici, pozvani smo donijeti tu misiju svijetu, biti svjedoci njegove svjetlosti i, iznad svega, njegove istine. Posvetimo se nasljedovanju Isusa na putu križa, odričući se samih sebe i odgovarajući s velikodušnošću i predanošću na njegov poziv. Ispunimo svoju misiju s vjerom i povjerenjem u Boga, pazeći da ne postanemo zaprekom njezinom ispunjenju.
Propovjednik: brat Augustin Wiliwoli Sibiloni, OP
