Sve što imam dar je Božji! Nisam birala život, obitelj, narav, državu, grad, boju očiju ni karakter. Nisam mogla utjecati na svjetska zbivanja, nisam sposobna otkriti tajne svijeta, niti sam mogla promijeniti ljude za koje sam mislila da trebaju biti drugačiji. Nisam se uspijevala osloboditi grijeha koji me neprestano vraćaju unatrag; nisam mogla više voljeti one koje sam trebala, niti manje one za koje sam se previše vezala.
Toliko toga nisam mogla! A puno toga nisam ni trebala. Vjerojatno to nitko od mene nije ni tražio, no ja se i dalje mučim tražeći odgovore na pitanja koja si sama postavljam.
Danas nas evanđelist Matej stavlja u situaciju u kojoj otkrivamo, propitujemo i prepoznajemo koji nam je od trojice slugu najbliži. Jesmo li primili pet, dva ili jedan talenat? Nismo mi Gospodari, ali smo vrijedni Gospodareva dara. On nam vjeruje, on nas daruje, on nas prati – on će nas jednoga dana i pitati.
Prvom sluzi s pet i drugom s dva talenta na početku ni na kraju se ne postavlja pitanje što znaju, a što ne znaju. Oni jednostavno surađuju. Idu slobodno i s povjerenjem u život, u akciju. Ono što su primili, nakon uloženog truda i vremena, vraća im se dvostruko. Pritom ne gledaju jedan drugoga, ne uspoređuju se i ne pitaju zašto jedan ima pet, a drugi dva. Uspoređivanje nije njihova polazišna točka jer znaju da im takav pogled ne bi koristio. Pohvala koju na kraju dobivaju od Gospodara dovoljna im je potvrda da su činili dobro i sebi i bližnjemu. Kolika li je radost donijeti Gospodaru, u zahvalnosti i otvorenosti, više od onoga što smo primili!
S druge strane, treći sluga u samom startu misli da „zna“ kakav je Gospodar – da je strog, da žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao. Iz takvog stava rađaju se nepovjerenje i strah. Taj sluga nema nikakvu perspektivu jer ju je sam ugasio već na početku. Nije se ni potrudio, nije se pokrenuo, nego je u grču čekao povratak Gospodara. Gospodar mu nije uskratio dar, ali u stanju nezadovoljstva i lažnog „poznavanja“ Boga ništa se dobro ne može dogoditi. Treći sluga promatra Gospodara isključivo iz vlastitog, skučenog pogleda i ne ide dalje; ne vjeruje ni u sebe ni u Onoga koji ga je darovao. Njime vlada strah, loša slika o Bogu, a po svemu sudeći i o svima oko sebe.
Današnja Riječ prilika je da se ponovno preispitamo te da uvijek iznova krećemo od Gospodina i prema Gospodinu – u ljubavi i predanju. Gospodar nikada nikoga nije zaboravio ni omalovažio. No, ako neprestano zatvaramo oči pred ljepotom i darežljivošću Njegove ljubavi, može se dogoditi da izgubimo i ono malo što mislimo da imamo, dok će oni koji su se otvorili Njegovoj milosti biti još obilnije blagoslovljeni. Zar ćemo biti zadovoljni ako i od tog jednog talenta ne učinimo ništa? Zar ćemo dopustiti da nam život prođe u nezainteresiranosti i lagodnosti, dok na kraju ipak očekujemo nagradu? Za što?
Gospodine, daj nam spremno srce da darujemo druge Tvojom ljubavlju.
Daj nam da govorimo Tvojim riječima, dijelimo s drugima istinsku radost i strpljivo slušamo one u tjeskobama i nemirima.
Pomozi nam pružiti ruku potrebnima i nesigurnima, te podariti širok osmijeh svima koji se zbog težine života više ne mogu ili ne znaju smijati.
Daj nam, Gospodine, duboku spoznaju da smo od tebe došli i da se od tebe imamo pravo svemu nadati – jer smo tvoja ljubljena djeca, a međusobno braća i sestre.
s. Jaka Vuco, OP
