Liturgijska čitanja trideset druge nedjelje pozivaju nas na čežnju za Gospodinom jer je ona uvjet za susret s njime i ulazak na svadbu vječnoga života.
Prvo čitanje iz Knjige Mudrosti govori da nije teško naći mudrost, jer ona čeka kraj vrata i objavljuje se onima koji je traže. I tko je traži nalazi je. Nalazi je onaj tko je spreman zorom uraniti i navečer bdjeti. Tko je želi naći mora uložiti svoj trud i usmjeriti sav svoj život prema njoj. Uosobljena mudrost je sam Gospodin.
Psalam 63. također govori o gorljivom traženju Gospodina, o traženju njegove ljubavi koja je bolje od ovog prolaznog života. Ta ljubav se pronalazi u bdjenjima noćnim.
Evanđelje donosi prispodobu u mudrim i ludim djevicama. Mudre i lude djevice imaju puno toga zajedničkog i istog izvana. Sve imaju svjetiljke, sve čekaju Zaručnika. Sve su pozaspale jer je Zaručnik okasnio, sve se probudile i uredile svjetiljke kada je stigao. Međutim, mudre djevice imaju ulja u svjetiljci. Iako izvana izgleda sve isto, nedostaje nešto najnutarnjije što samo Gospodin vidi, ali i ljudi mogu osjetiti. To je vjera, ljubav, žar srca, iščekivanje, čežnja za Zaručnikom, budnost o kojoj se kaže: Ja spavam, ali srce moje bdî. (Pj 5,2)
Zanimljiv je čest likovni prikaz ove prispodobe. Mudre djevice su sve jednako odjevene, imaju jednake bijele haljine, a to odražava da je i u njihovoj nutrini isto: čežnja za Gospodinom. Dok su lude odjevene u različite boje, jer im je srce raspršeno na različite druge stvari.
Lude djevice odlaze kupiti ulje, a zatim kucaju na zatvorena vrata govoreći: Gospodine, otvori nam. Glas im odgovara: Odlazite, ne poznam vas. Isus je upozorio da neće u kraljevstvo Božje oni koji govore: Gospodine, Gospodine. Niti oni koji kažu: S tobom smo jeli i pili, po našim si trgovima govorio. Odgovor će biti: Ne poznam vas.
Ova nam prispodoba govori da vrijeme koje nam je darovano za rad na vlastitom spasenju ima svoj kraj. I da možemo opasno promašiti odgađajući obraćenje srca i iskreno pristajanje uz Gospodina. Svi vjernici su kršteni, idu na misu, primaju sakramente. Pa ipak ostaje pitanje: je li to samo nešto izvanjsko i ima li ulja u svjetiljci? Svi redovnici i redovnice nose redovničku odjeću, polažu zavjete, mole časoslov – ima li ulja u svjetiljci? Oni su na poseban način pozvani bdjeti i čekati Zaručnika. Neozbiljnost i površnost u nasljedovanju Krista može biti kobna, da čovjek misli kako ima još vremena i da će se u zadnji čas snaći. Nutarnji žar srca se ne može kupiti niti prenositi poput ulja. Svatko se mora potruditi dolijevati ulje u svoju svjetiljku.
Zamolimo Gospodina za mudro uređenje života riječima sv. Tome Akvinskog.
„Udijeli mi, milosrdni Bože, da žarko želim što je tebi milo, razborito istražujem, istinski prepoznajem i savršeno ispunjam na hvalu i slavu tvoga Imena. Uredi, moj Bože, moje življenje: ono što od mene tražiš da činim, daj mi da znam, i podaj da to izvršim kako treba
i kako koristi duši mojoj. Udijeli mi, Gospodine Bože moj, um koji će te spoznati, marljivost koja će te tražiti, mudrost koja će te naći; ponašanje koje će ti se sviđati, ustrajnost koja će te pouzdano čekati, i pouzdanje koje će te konačno zagrliti.“
s. Blaženka Rudić, OP
