Misna čitanja:
Mudr 12,13.16-19; Ps 86,5-6.9-10.15-16a; Rim 8,26-27; Mt 13,24-43
Isusovu prispodobu o žitu i kukolju do sada sam uvijek čitala tako da sam na kukolj gledala kao na druge oko sebe. Kukolj je često bila osoba pored mene koja me smeta, koja radi nešto drugačije od mene. I ja sam često govorila Gospodinu kako bi bilo dobro maknuti kukolj iz njiva naših svakodnevica. Iznenađuje Isusov odgovor kojim pušta da raste kukolj. Naizgled bi bilo puno bolje iščupati kukolj što prije, čim se ukaže. No, Isus zahtijeva da se kukolj ostavi do žetve, pa će se tada spaliti, a žito skupiti.
Prije svega, iznenađuje činjenica da žito i kukolj rastu zapravo jako blizu jedno drugome. Ponekad je teško razlikovati jedno od drugog. Zlo se u našem životu vrlo često prikazuje kao dobro, čineći naše odluke teškima.
Ipak, ono što mi se najviše nameće kao poruka ovog teksta je Isusov poziv na strpljenje. Mi bismo željeli da se stvari riješe odmah, no Isus spominje svršetak svijeta. Zar on želi da mi čekamo svršetak svijeta da bismo dočekali da se zlo iskorijeni? Ili je jednostavno strpljiv sa svakim od nas, znajući koliko smo slabi i koliko nas se brzo nagovori na zlo? Možda nas želi učiniti pozornijima na njegovu riječ, a ujedno opreznijima po pitanju loših ponuda.
Isus jedini zna što je u čovjekovu srcu i ne može pogriješiti. Za to s punim povjerenjem Njemu trebamo prepustiti svaku prosudbu kada su u pitanju osobe, posebno naši bližnji. On će na svršetku svijeta razlučiti dobre od zlih, kako i kaže u ovoj prispodobi. A do tada svima nama daje vrijeme i svakodnevnu priliku za činiti dobro. Odlučiti se za Njega, Njemu služiti, dobro činiti. Rasti svakodnevno hraneći se Božjom riječju i Njegovim kruhom kako bismo u punini vremena dali plod. Tu se razlikuje žito od kukolja. Ali dug je put dok se dočeka plod.
Veliko je Isusovo strpljenje s nama svima. I nas poziva da imamo strpljenje jedni s drugima s potpunim povjerenjem u Njega. Znajući da će nagraditi svako naše nastojanje oko dobra i da će vidjeti svaki naš trud. A do tada neka oboje raste do žetve.
s. Barbara Bagudić, OP
