Sveta Ruža Limska rodila se 1586. Godine u Limi, i na krštenju dobila ime Izabela. Zbog svoje izrazite ljepote još kao djevojčicu su je prozvali Ruža, a to ime je potvrdio nadbiskup Lime sv. Turibije od Mongroveja kada joj je podijelio svetu krizmu. Od najranijih dana svog života Ruža se uputila putem svetosti, vježbala se u krepostima i vršila pokoru, izbjegavala svjetovno veselje i provodila sate razmatrajući Isusovu Muku. Živjela je blizu dominikanskog samostana i kao svoj uzor uzela je život svete Katarine Sijenske. Probudila se u njoj čežnja da se i ona posve posveti Bogu. Cijela Ružina obitelj se protivila toj odluci, Ruža je bila uporna, ali je ipak nakon jednog iskustva u molitvi odlučila da neće poći u samostan nego će poput svete Katarine živjeti kod kuće posvećena Bogu kao dominikanska trećoredica. Primila je dominikanski habit i s 20 godina položila zavjete. U vrtu je provodila sate u kolibici koju je sagradila kao svoju samostansku ćeliju, nastavila je s teškom pokorom. Kako bi se sjedinila s Kristovom patnjom nosila je tešku metalnu krunu sa šiljcima koju je prekrila s cvijećem. Zadnjih nekoliko godina života je jednu prostoriju u roditeljskoj kući pretvorila u svojevrsno prihvatilište za bolesne, gdje se brinula o siromašnoj djeci i starijim osobama. Sveta Ruža preminula je nakon duge bolesti u 31. godini života. Papa Klement X. proglasio ju je svetom 1671. godine. Prva je svetica s američkog kontinenta, zaštitnica je vezilja, vrtlara, cvjećara, onih koji trpe ismijavanje zbog svoje pobožnosti i ljudi koji pate od obiteljskih problema. Sveta Ruža Limska gajila je osobitu pobožnost prema muci Kristovoj i Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ovo je molitva koju je napisala za prije i poslije primanja svete pričesti:
Molitva sv. Ruže prije svete pričesti:
Smiri žarku moju želju,
U mom srcu stan izberi,
Spasitelju, dođi, slatki,
Dođi, Bože, nado moja.
Duša moja umirena,
što raj u njoj nalazi se,
Neka kuša dobra Božja
Goreć rajskoj u milini
Isuse moj, dođi slatki,
Dođi, slavni neba kralju!
Da sve želje moje vruće
U tebi se blago smire.
Zaručniče, dođi, mili,
Lijepa diko raja sveta!
Po kom cvijeće zemlji niče,
A na nebu sunce sija.
Dođi, višnja tvoja milost
Tmine moje neka progna!
I milošću svetom svojom
Sve mi druge podaj dare!
Tebe srce žudi moje,
Ti me nigda ne zapusti,
U pomoći sveđ mi budi,
Spasitelju, Bože pravi!
Molitva sv. Ruže poslije svete pričesti
Dušo moja, čestita si,
Jer si svoga usred krila
Spasitelja svega svijeta
Vele nježno prigrlila:
Uživaj sad svoju sreću
Od svih veću, od svih ljepšu.
Zaručniku reci dragom:
Srce svoje tebi dajem;
Tvoju blagu rajsku diku
I ljubit uvijek podobno je.
Koji za me gore s neba
U kruh rajski sišo jesi.
Kakovu ti dati hvalu
Na tom daru mogu divnom?
Kako li ću žrtvovati
Srce, život, dušu, tijelo,
Pamet, miso, želju, ljubav
Stvoritelju svakog bića?
Premda djela, Bože, tvoja
Zamjerna su i velika,
Smjerni tvoj će sluga vjerno
Po sve vijeke živjet tebi,
Sveto tvoje slaveć Ime
Skupa s dusim nebeskima.
U rajskim gore stranam,
Anđeoski slavni kori,
Skupa sa mnom zapjevajte
I Višnjega proslavite:
Pojte, pojte po sve vijeke
