Misna čitanja:
Iz 5,1-7; Ps 80,9.12-16.19-20; Fil 4,6-9; Mt 21,33-43
U današnjem evanđelju slušamo o gospodaru vinograda koji je lijepo uredio vinograd pa „otputovao.“ Ta me je riječ znala dotaknuti. Pitala bih se zašto je „otputovao.“ Zar ne mari za svoj vinograd? Zar mu nije stalo do svojih slugu koje je ostavio da rade sami? Zar ne bi bilo pravednije da je s njima zajedno radio?
Gospodar jer otputovao, ali je ostavio iza sebe djelo svojih ruku. U vinogradu sve govori o njegovu radu i njegovoj ljubavi: zasađeni vinograd, ograda kao zaštita, tijesak za grožđe i kula. A on… kao da nije prisutan. Odlazi. Otputuje.
Radnici koji su unajmili vinograd ponašali su se kao da je sve što ih okružuje djelo slučaja. Kao da gospodar nije zasadio vinograd. Kao da gospodar uopće ne postoji. Dobro je da se tu i mi malo zaustavimo. Dobro je da svoju malu ljudsku priču povežemo s ovom Isusovom prispodobom.
Svoj život možemo podijeliti na razne načine. U njemu postoji vrijeme za rad i vrijeme za odmor, postoji vrijeme za susrete i vrijeme za molitvu. Ponekad tijekom radnog vremena osjećamo blagoslov nad djelom naših ruku. A ponekad imamo osjećaj da nam ništa ne polazi za rukom. Ponekad u slobodno vrijeme osjećamo da je sve u redu, da su ljudi oko nas predivni. A ponekad, iako prestajemo raditi, ne uspijeva nam se odmoriti. Ponekad u svojim susretima doživljavamo puninu, radujemo se blizini drugih i što nismo sami u svemu ovome što nazivamo životom. A ponekad se skrivamo od ljudi bojeći se novih razočaranja. I konačno, ponekad lako pronađemo trenutak u kojem se možemo pokloniti pred Bogom koji nas svugdje i u svemu ljubi. A ponekad, unatoč svakom trudu, kao da je sve uzalud. Ne osjećamo da je ispunio svoje obećanje da će biti s nama sve do svršetka svijeta. Takve doline i vrhovi, takvi usponi i padovi obilježavaju naš život.
Ponekad osjećamo da je Gospodin prisutan, a ponekad nam se čini kao da je otputovao. Kao da osjećamo: da, nekada je bio ovdje, nekada je blagoslivljao našu zajednicu, naš rad, ali sada kao da nije.
Kada Ga više ne osjećamo blizu – ni u svom radu, ni u slobodnom vremenu, ni u susretu s drugima, ni tijekom vremena molitve – tada nam preostaju dvije mogućnosti. Upravo kao i ljudima iz današnjeg Evanđelja. Jedna je mogućnost ponašati se poput radnika koji su dobili vinograd u najam. Oni su se ponašali kao da je sve što nas okružuje djelo slučaja. Druga je mogućnost uvidjeti da smo besplatno dobili sve što nas okružuje. I biti zahvalni za obitelji u kojima smo izrasli u zrele osobe, za svoje darove i sposobnosti koje smo dobili, za svoju zajednicu u kojoj iznova rastemo u milosti. Sve što je uistinu vrijedno dobili smo besplatno.
Ako sada ne osjećamo da je Gospodin s nama – kada radimo, kada se odmaramo, kada se susrećemo s drugima, kada molimo – ne, nije nas napustio. Samo ga ne osjećamo blizu. Otvorimo svoje oči i pogledajmo: sve što nas okružuje govori o Njemu. O Njegovoj marljivosti. O Njegovoj snazi. O Njegovoj kreativnosti. O tome da nas je on prvi ljubio!
Radnici iz današnjeg evanđelja nisu primijetili da je ljubav ta koja ih okružuje.
Budimo poput slugu koji su sve pripisivali Gospodinu i zahvalimo Njemu za svoj život, za svoje sposobnosti i plodove.
s. Barbara Bagudić, OP
