• DUHOVNOST

IV. Korizmena – Progledati

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Misna čitanja:

1Sam 16,1b.6-7.10-13a; Ps 23,1-6; Ef 5,8-14; Iv 9,1-41
Četvrta korizmena nedjelja ili nedjelja laetare odnosno radosna nedjelja dan je u vrijeme Korizme koji Crkva pruža svojim vjernicima kako bi na trenutak zastali, proveselili se i ohrabrili na putu jače korizmene pokore i posta i molitve. Budući da je korizma duga i potrebno je ustrajati na putu, Crkva na četvrtu radosnu korizmenu nedjelju dopušta da svećenici nose ružičastu umjesto ljubičaste misnice, da se crkve urede cvijećem i da crkvena glazba bude manje pokorničkog karaktera, za razliku od preostalih korizmenih dana i nedjelja. Iako je nedjelja sama po sebi već dan uskrsnuća, ova četvrta korizmena nedjelja želi podsjetiti i ohrabriti vjernike da se Uskrs bliži i da svakodnevni križevi, poteškoće, odricanja i vježbanje u krepostima pronalazi svoj cilj u pobjedi Isusa Krista nad smrću odnosno u Uskrsnuću.

Zato ova nedjelja donosi evanđelje koje donosi izlječenje slijepca od rođenja odnosno njegov prelazak iz tame u svjetlo. To nije bilo kakvo svjetlo. Isus Krist jest taj koji ga je izliječio. Isus Krist je taj koji mu je vratio vid. Onaj isti Isus Krist u kojega mi vjerujemo i kojem povjeravamo svoje tame srca, svoje grijehe, svoje borbe, svoje padove. Put ovog slijepca polazi od potpune tame, one tjelesnih očiju ali i duhovne, jer nikada prije nije susreo Isusa, Mesiju, Obećanog. U trenutku kada razgovara s Isusom, kada mu se obraća, kada mu otvara svoje srce i misli, dopušta mu da djeluje, Isus ne liječi samo njegovu sljepoću, već se obraća njegov način razmišljanja, njegovo srce i on jasno vjeruje da je Isus obećano svjetlo, da je Isus Krist Mesija, da je On jednostavno – Bog. Slijepac vjeruje onako kako treba vjerovati, odnosno u njegovim riječima i djelima nema proturječja.

Njegovi roditelji držali su se po strani. Nisu se htjeli nikome zamjeriti. Njihova pasivnost tako bila je njihova sljepoća. Farizeji su bili zaslijepljeni svojim znanjem, praksom i zavisti prema Isusu. To je bila njihova sljepoća. I nije da ih Isus nije htio ozdraviti, jer ozdravljene slijepca bio je znak za svakoga. Za njih, ali i za nas danas.

Već smo na pola korizmenog puta. Krenuli smo zaneseni promjenama koje smo htjeli ostvariti odmah prvi dan korizme, ali to nije cilj korizme. Cilj korizme je proći put očišćenja, proći put tame svojih slabosti, suočiti se iskreno barem s jednom, koliko god to bilo bolno, i dozvoliti da nas Isus ozdravi od sljepoće. Tada ćemo na kraju korizmenog puta, malo bolje vidjeti da je Bog itekako milosrdan i strpljiv s nama samima, te da mi to isto dugujemo jedni drugima na ovozemaljskom, mučnom i teškom putu.

Možda nam na tom putu pomoć može biti osvrnuti se na sve naše prethodne godine u kojima smo živjeli korizmeno vrijeme i jesu li nas uistinu barem u nečemu promijenile. Ukoliko nisu, tu nam može dobro pomoći zastati i meditirati evanđelje ozdravljenja ovog slijepca i njegov proces obraćenja odnosno promjene života.

 

s. Manes Puškarić, OP

Najnovije