Ljudi kojima je bogatstvo postalo bog imaju samo jednu brigu: kako bogatstvo
steći, zadržati i uvećati. Pri tom ne biraju sredstva. U prvom čitanju prorok
Amos iznosi njihova glasna razmišljanja. Spremni su varati i gaziti siromahe, koji
postaju njihovi doživotni dužnici. Ali to je grijeh koji u nebo vapije. I Bog kaže:
neću zaboraviti ni jedno takvo vaše djelo.
Bogatstvo donosi velike brige. Bogataš mora misliti kako će sačuvati svoje
bogatstvo od lopova i od propadanja, kako će proširiti svoje žitnice. Bogatstvo
je njegov bog koji mu daje sigurnost i on ulaže silne napore da ga ne izgubi.
Naravno, na nepošten način. U današnjem evanđelju Isus govori o čovjeku
komu je bilo povjereno upravljanje imanjem. Dakle, imanje nije njegovo. Ali on
se koristi njime kao da jest i bogati se. Kad gospodar dozna da mu rasipa
imanje, zatraži od njega račun. On opet varajući gospodara raspolaže njegovim
imanjem. Oprašta dio duga gospodarevim dužnicima. Čineći uslugu drugima
sebi stječe sigurnost da će ga primiti kad bude otpušten sa službe. I Isus pohvali
njegovu snalažljivost. Jer ljudi ovoga svijeta gorljivije služe svome bogu nego
sinovi svjetlosti. Bogataš svim silama nastoji sačuvati svoga boga, a nas nije
briga za našega Boga. Ne da nam se truditi oko vlastitog spasenja, lako
odustajemo. Isus ne hvali nepoštenje nego dosjetljivost i nastojanje da čovjek
osigura budućnost.
Isus nikada ne hvali bogataše i bogatstvo. Pohvaljeni su oni koji su bili spremni
svoje bogatstvo ostaviti, kao Matej, ili ga razdijeliti, kao Zakej. Svi smo mi
upravitelji Božjih dobara. I mi rasipamo ta dobra trošeći ih nepromišljeno i
sebično. Jednom ćemo za to trebati položiti račun. Valja sada misliti na taj
trenutak. Potrebno je dijeliti svoja dobra i opraštati dugove kako bi i nama bilo
oprošteno. Sveti Pavao nam u poslanici stavlja pred oči primjer Krista koji je
postao siromašan da bi nas obogatio i da bi dao otkup za sve.
s. Blaženka Rudić, OP
