Čemu bogatstvo koje samo meni koristi i ja u njemu vidim uspjeh i cilj! Imati sve što mi treba, dobiti sve što želim, ispuniti sve standarde, doživjeti priznanje i prihvaćanje, živjeti skladno i mirno, biti uvažena i cijenjena, je li to moje bogatstvo koje ima bogataš iz priče? Jesam li sličnija bogatašu ili Lazaru? Lazar nema osnovne uvjete za normalan život. Nema zdravlje, siromah je, napušten, ponizan, zaboravljen, ponižen, nevidljiv očima bogataša. Lazar stoji pred vratima bogataša i „izaziva“ njegov odgovor. Dolazi pred vrata njegova doma u nadi, Lazar moli dobročinstvo, Lazara ližu psi… a bogataš se gosti i prolazi pored siromašnog Lazara. Sigurno nije bio sam u kući ispred koje je Lazar prosio. Žurio je svojima, veselio se s braćom, pjevao i uživao na nekoliko metara od Lazara! Nije ništa moglo omesti njegovo raspoloženje?!
I trajalo je sve to. Živio je u obilju, neosjetljiv za siromašne Lazare… Ali, kako svugdje i uvijek bude, život dođe kraju, i Lazar i bogataš su pošli s ovoga svijeta. Svaki od njih je u vječnom životu dobio ono što je stekao na Zemlji. Lazar dobro/raj, a bogataš odvojenost i muku/pakao! Pošteno! I po Božjem i po našem mjerilu!
Kako „dobiti“ mjesto u raju? Kako biti s Lazarom u krilu Abrahama i krilu Očevu? Krist nam je svima omogućio blizinu Božju i posjed raja svojim križem, svojom mukom i svojim uskrsnućem, a mi smo od početka dobili mogućnost izbora. Biti bogat ili siromah, imati ili nemati, znati ili biti predan u ruke Božje, živjeti po istini i pravdi, u ljubavi i prihvaćanju, u jednostavnosti i velikodušnosti, s toplinom na rukama i u srcima, u prihvaćanju Pisma i Pravila, u darovanosti svog vremena i svoje slobode, u brizi za duše koje propadaju, u molitvi za one koji ne znaju moliti, u pouci onih koji nisu imali priliku čuti, u zgodno ili nezgodno vrijeme, uvijek je moguće izabrati dobro, uvijek je moguće biti na pravoj strani.
Nije siromaštvo dobro, a bogatstvo loše, bitan je naš odnos prema siromaštvu i bogatstvu. Bitno je kako se postavljamo u imanju i oskudici, je li se služimo stvarima ili one upravljaju nama, jesmo li privezani na dobra koja imamo ili dajemo udjela i drugome u njima. A što imamo a da nismo primili; od Oca nebeskog i/ili zemaljskog, od zajednice i/ili braće i sestara s kojima nas veže krv ili poziv, od naših predaka ili suvremenika koji su se brinuli ili se brinu za moju/našu bezbrižnu svakodnevicu…
Otvorimo svoje oči i vidimo siromaha, otvorimo svoje uši i čujmo vapaj bijednih, otvorimo svoje ruke i primimo napuštene, otvorimo svoje srce i darujmo drugome riječ, osmijeh, vrijeme, poklon, kako nam se ne bi dogodilo da ne vjerujući Njegovoj Riječi doživimo osudu na svoju propast! Jer, kao i Lazar i bogataš i mi ćemo ovaj život napustiti…
s. Jaka Vuco, OP
