ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45
Božja riječ tijekom došašća bila je puna Božje utjehe i obećanja danih po prorocima, puna nemogućih čudesa i promjena koje će se dogoditi u prirodi i u ljudima. Promjene u prirodi su metafore za promjene u ljudskim srcima i životima.
U pustinji će provreti izvori. Vuk i janje skupa će prebivati. Tele i lavić zajedno će pasti. Mladunčad krave i medvjedice skupa će ležati. Mačevi će se prekovati u plugove, koplja u srpove. Neće se više ratovati, neće se više činiti zlo. Oči će slijepih vidjeti, nijemi će jezik klicati, hromi će skakati kao jelen. Nemoguće? Kako povjerovati Božjim obećanjima? Nerotkinja će roditi, i to sedam puta. Djevica će začeti.
Susret Elizabete i Marije veliča Božju ljubav i svemoć. Kod navještenja anđeo hrabri Mariju čudom trudnoće nerotkinje Elizabete. I Elizabeta je ohrabrena objavom čuda koje se Mariji dogodilo. Pri susretu kliče: Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Najveće čudo Božje ljubavi: Bog će se nastaniti među ljudima. Bog se ponizio i postao čovjekom radi velike ljubavi svoje. To nam govore naše lijepe božićne pjesme. Međutim, samo Otajstvo utjelovljenja, Božjeg silaska među nas ljude, još uvijek ne zahvaća dublje naš život. Radije ostajemo u tami, bolesti, grijehu i strahu ne vjerujući Božjoj svemoći koja se očitovala u našoj ljudskoj krhkosti.
Bog je ušao u našu povijest utjelovljenjem svoga Sina. On je postao Emanuel – S nama Bog. On je prisutan u našoj stvarnosti. Sve ovisi koliko mu dopuštamo da bude prisutan u našem vlastitom životu, koliko prepoznajemo da je već došao. Slijediti njegov put u poslušnosti Ocu otvara nam pristup u vječno zajedništvo s njime.
s. Blaženka Rudić, OP
