Apostolat naše Kongregacije uključuje raznoliki rad s ljudima, a na poseban način u našim predškolskim ustanovama s djecom. Programi prate cjeloviti razvoj djece, s posebnim naglaskom na onaj vjerski razvoj. Tako je i vrijeme došašća bogato raznim programima i približavanjima djeci otajstva rođenja Isusa Krista. O svemu tome, i radu dominikanki s djecom, razgovarali smo sa s. Ana Marijom Martinović, odgojiteljicom u DV bl. Hozana Kotorska u Zagrebu.
1. U našim predškolskim ustanovama djeca imaju cjeloviti odgojni program. Dio njega je i vjerski katolički program. Kako se djeci približava otajstvo Isusova rođenja kroz vrijeme došašća?
Vrijeme došašća je liturgijsko vrijeme koje je prepuno simbolizma i značenja, vrijeme radosti, igre, opuštanja, darivanja, zajedništva … Najpoznatiji simbol iščekivanja je adventski vijenac. Izradom adventskog vijenca koji radimo zajedno s djecom, polako dijete pripremamo na tu tajnu Božje neizmjerne ljubavi. Djeci objasnimo (zavisi od dobi) da zeleni krug predstavlja Zemlju na koju Isus dolazi. Svijeće simboliziraju Isusa koji je rekao:“ Ja sam svjetlo svijeta“ a četiri svijeće su četiri nedjelje do Božića. Prvi dan došašća, (kad su djeca u vrtiću) sve vrtićke skupine donesu svoj vjenčić u crkvu gdje ga svećenik blagoslovi, zapalimo prvu svijeću i nosimo ga u svoju sobu, u vjerski centar. Tu se oko njega svakodnevno okupljamo kroz došašće, uz razgovor, spontano molitveno izražavanje, čitanje iz Biblije, razmišljanje ili pjesme duhovnog sadržaja koje izražavaju čežnju za skorim Isusovim dolaskom.
Također izrađujemo adventski kalendar u kojem se skrivaju razni mali zadaci za djecu. Svakodnevnim otvaranjem tih poruka i izvršavanjem sitnih zadataka (npr. nacrtaj čestitku Isusu za rođendan; zagrli prijatelja..) djeca bi strpljivo brojala dane do Božića i svakim danom su postajali svjesniji blizine i radosti Isusovog dolaska na svijet.
U vrijeme došašća su i blagdani koje posebno slavimo i koji nas pozivaju na ljubav, darivanje, unošenje svjetla i radosti u sredinu u kojoj živimo. Blagdan svetog Nikole, kojemu se djeca posebno raduju, je prigoda međusobnog darivanja ali i prigoda da djeci naglasimo i očitujemo da smo jedni drugima dar. Uz blagdan svete Lucije govorimo o Isusu – Svjetlu koje će doći na svijet i kojega su proroci davno prorekli. Djeca na blagdan svete Lucije siju pšenicu koja označuje novorođenog Kralja. Marljivo se brinu o njoj zalijevajući je i promatrajući svakim danom kako raste.
U došašću obrađujem s djecom „Navještenje“i „Pohod Elizabeti“ gdje djeci, uz didaktičke materijale, donosim Božju riječ, u kojoj se očituje potpuno povjerenje u Božje planove i radost zbog Božje blizine.
Također putem raznih priča, slikovnica, likovnih i glazbenih aktivnosti koje su vezane uz došašće djecu potičem na radosno iščekivanje otajstva Isusovog rođenja.
Čitav put kroz došašće ispunjen je radošću, čežnjom i iščekivanjem skorog Isusovog dolaska.
2.Kojoj dobnoj skupini je najlakše približiti otajstvo rođenja i postoje li neki izazovi?
Otajstvo rođenja najlakše je približiti djeci predškolske dobi jer im je spoznajna dimenzija najrazvijenija. Djeca već u najranijoj dobi mogu shvatiti da majka nosi dijete u utrobi, pa tako i da je Marija nosila Isusa u svojoj utrobi. U mlađim skupinama govorimo o malenom Isusu, tko ga je rodio, gdje se rodio, čitamo prigodne slikovnice, zajednički slažemo jaslice…. S djecom u starijim skupinama, uz sve to, prolazimo kroz zahtjevnije teme. Možemo razgovarati npr. Kako se Marija osjećala kad ju je posjetio anđeo Gabrijel? Što bi se dogodilo da Marija nije pristala da bude Isusova mama? Gdje su sve Marija i Josip putovali ? itd. Izazovi su svakako prisutni kod objašnjavanja da je Marija začela po Duhu Svetom jer djeca to teško mogu shvatiti zbog nedovoljnog poznavanja Duha Svetoga. Izazovno je također odgovoriti na pitanje kakvu ulogu ima Josip u Isusovom životu, a kakvu Bog Otac koji je njegov i naš Otac. Djeci treba na njima prihvatljiv način prezentirati Otajstvo rođenja da već od najranije dobi iskuse taj prekrasan Božji dar.
3.Što sestra dominikanka u odgojnoj skupini može naučiti upravo od djece?
Svakodnevno mogu naučiti od djece puno toga, ne samo kao sestra dominikanka, nego kao osoba koja teži tome da se Bogu svidi. Djeca me često vraćaju na „tvorničke postavke“ na ono što je nebeski Otac stvarajući nas u nas usadio i želi da tako živimo. Lakoća opraštanja, bezuvjetno povjerenje, otvorenost za sve novo, divljenje i čuđenje svemu što ga okružuje, iskrena radost, čistoća pogleda, istinoljubivost, to su vrline koje djeca posjeduju a mi odrasli smo negdje izgubili.
4. Kateheza Dobrog Pastira u vrijeme došašća. Kako djeca reagiraju na Riječ?
Kateheza Dobrog Pastira pomaže djeci da osluškuju koliko ih Bog ljubi. U vrijeme došašća Kateheza Dobrog Pastira izriče navještaj utjelovljenja Sina Božjega, neizmjernost Boga skrivena u malom djetetu, navještaj Božje ljubavi, ulogu proroka koji sluša i govori u Božje ime /“Proroštvo o svjetlu“; „Proroštvo o imenima djeteta/, zatim u „Navještenju“ : utjelovljenje (Bog postaje čovjekom), Božja svemogućnost, savez između Boga i čovjeka, potpuno povjerenje u Božje planove.
Djeca posjeduju religiozni potencijal koji se očituje na spontan način, iz djetetove nutrine, bez vanjskih uplitanja, već u ranoj dobi. Dijete pokazuje čežnju i glad za poznavanjem Boga. Njegov odnos s transcendentnim je tako lak, smiren, spokojan, zahvalan i izvanredan. Čežnja, dostojanstvo i duboka radost koju dijete očituje dok mu se pomaže na tom području, pokazuje kao da je oduvijek čekalo da bi ušlo u odnos s Bogom. Kateheza Dobrog Pastira je prvenstveno utemeljena na kerigmi- navještaju; događajima koji su radosna vijest za nas. Ne prepričava se ono što se dogodilo, nego se naviješta ljubav Božja za nas, sada. U susretu s Bogom, dijete pronalazi tu hranu za kojom čezne njegovo biće i uživa zbog zadovoljenja svoje unutarnje potrebe. Dijete uspostavlja prijateljski odnos s Bogom i u tom odnosu otkriva svoje visoko dostojanstvo.
5.Što ste Vi naučili kroz rad s djecom posebno u vrijeme došašća?
U radu s djecom naučila sam da trebam svakodnevno raditi na svom duhovnom i intelektualnom usavršavanju, jer uvijek moram biti spremna odgovoriti na sve izazove koji se nametnu. Svako dijete je individua i svaki odnos između odgojitelja i djeteta je različit. Djeca su spontana, iskrena, radosna, pomirljiva, spremna učiti, vjeruju drugima, krasi ih izuzetna čistoća srca i uma, posjeduju zadivljujuću sposobnost opraštanja, otvorena su za tajnu Boga-i-Čovjeka.
„Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko! (Mt 18,3).
