DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Bar 5,1-9; Ps 126,1-6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6
Glas viče u pustinji:Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan Krstitelj nas poziva da Gospodinu Isusu Kristu pripremimo put do naših srdaca jer On dolazi
Prepreke u vidu nezdravih navika, oklijevanja u molitvi, nedostatku povjerenja ili krutosti prema drugima, zakrčile su taj put i zagušile protočnost moje duše za poticaje Duha Svetoga.
Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!
Doline predstavljaju unutarnje praznine koje grčevito uzgajam, osobne nesigurnosti, nedostatke vjere, nade i ljubavi. Gore i brežuljci simboliziraju moju oholost, tvrdoglavost i nespremnost na promjenu. Krivudavi putovi su moje dvoličnosti, kompromisi u vjeri, neodlučnosti, vožnje na dva kolosijeka. Hrapavi putovi su moji odnosi s drugima, rigidni stavovi ili neotpuštene povrede koje ne predajem Gospodinu.
Poziv Ivana Krstitelja na unutarnju, moralnu promjenu ukazuje na važnost pokajanja i poduzimanja stvarnih, konkretnih koraka na putu obraćenja naših srdaca.
Evanđelist Luka povezuje poslanje Ivana Krstitelja s proročanstvom proroka Izaije pa ističe kako će svako tijelo vidjeti spasenje Božje, pri čemu ukazuje na univerzalnost Božjeg spasenja koje nije samo ekskluziva pridržana Židovima, već je ponuđeno cijelom čovječanstvu.
Mjesto službe i poziv Ivana Krstitelja upućuju na prekid s političkim i religijskim probranim društvom toga vremena. Božja riječ dolazi kroz proroka u pustinji. Božja moć djeluje izvan ljudskih struktura moći i vlasti.
Pozvani smo na zajedništvo u kojem svi imamo pristup Božjoj milosti koja se ne temelji na ikakvoj pripadnosti po mjerilima ovoga svijeta, nego na srcu otvorenom za Božji dolazak. Prepreke za rast u Božjoj milost nisu s Božje strane, već su rezultat ljudske zatvorenosti.
Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.
Svako naše dobro djelo počinje iz Božje milosti i u njoj se dovršava. Dobra djela nisu oblikovana našim snagama, niti ih naše slabosti mogu dovesti do ništavila.
Ohrabruje nas sveti papa Ivan Pavao II. kada kaže kako nas Bog nikada ne ostavlja same na putu i da nam Njegova prisutnost daje sigurnost da ćemo, ako se oslonimo na Njega, izvršiti svoje poslanje.
Odrecimo se ljudske zatvorenosti i otvorimo Gospodinu svoja srca s pouzdanjem da je Bog započeo dobro djelo u nama te neće stati dok ga ne dovrši.
s. Mirjam Peričić, OP
