TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Jr 31,7-9; Ps 126,1-6; Heb 5,1-6; Mk 10,46-52
Razmišljanje o čitanjima današnje 30. nedjelje kroz godinu možemo započeti riječima antifone s početka svete mise koja donosi riječi iz Psalma 104: „Neka se raduje srce onih koji traže Gospodina, tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite uvijek njegovo lice“. Pozvani smo tražiti Gospodina jer nam ono na neki način otkriva kakav je naš odnos s Bogom. Može se reći da je čovjek pozvan tražiti Boga, a Bog nam se otkriva i želi da ga pronađemo. Bog želi biti tražen, želi da ga tražimo, da postane cilj naših želja i čežnji. Ne želi biti Bog koji se nameće, autoritarni Bog, diktator, već Bog koji se otkriva u tišini. Bog nam nudi dar svoje ljubavi, svoje milosti, svog oprosta, očinsku naklonost i želi biti željen, tražen. Kao da nam postavlja pitanje: „Traži me, ako me voliš“. S druge strane, čovjek je biće koje traži Boga. Bog nas je stvorio kao bića koja traže te se život svakoga od nas otkriva kao neprestano traženje. U tom traženju težimo za raznim stvarima: blagostanjem, poslom, mirom, zdravljem, dobrim životnim uvjetima. Međutim, postoje u nama i dublje želje koje nastojimo ostvariti: život u istini, dobroti, sreći, miru, pravdi, u konačnici susret s Onim koji može ispuniti i zadovoljiti naše najdublje čežnje i želje. To nije traganje samo nas vjernika, već svih ljudi, čak i onih koji se nazivaju nevjernicima.
U duhu današnjih čitanja vjera nam se otkriva kao beskonačno putovanje. Važno je stoga njegovati neprestanu želju za traženjem Boga koji nam otkriva istinu, dobrotu, ljubav, milost i spasenje. Bog ne želi biti posjedovan, ali želi da ga tražimo i dopušta se pronaći onima koji ga traže iskrena srca. Iz toga proizlazi da naša vjera nije ništa drugo nego neprekidan put. Vjera nije nešto što se posjeduje jednom zauvijek, već nešto što traži stalno kretanje. Iako kažemo da vjerujemo, uvijek moramo nastaviti tražiti Boga, kao što je sveti Augustin rekao: “Nemirno je srce čovjekovo dok se ne smiri u Bogu… Kasno sam te zavolio, ljepoto tako drevna i tako nova.” Stoga nemojmo uludo trošiti život, već neumorno tražimo Boga, iako se smatramo vjernicima.
Ova potraga za Bogom, budući da je putovanje, zahtijeva velik trud jer je to put prema gore. Ovo traganje za Bogom zahtijeva napor, odricanja, žrtvu i znoj. Zato današnji psalam kaže: “U hodu idu i plaču,” jer ponekad plačemo od slabosti, straha, umora, no zatim nastavlja: “ali u povratku dolaze s radošću.” Kad pronađemo pristup Gospodinu, iako ga ne možemo odmah posjedovati, vraćajući se k njemu nalazimo radost i gajimo nadu. Međutim, postoji još jedan aspekt naše potrage u vjeri za Bogom, a očituje se u produbljivanju katoličkog vjerovanja. Mogli bismo reći da smo mi, koji se nazivamo vjernicima, uvjereni da vjerujemo u Boga, u Isusa i u Duha Svetoga; vjerujemo da je Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska; vjerujemo u uskrsnuće, u vječni život, u oprost grijeha. No, ponekad se pitamo jesmo li zaista započeli taj put vjere? Ne smijemo se zadovoljiti postignutim, već trebamo imati poniznosti da priznamo jesmo li zaista na putu prema Gospodinu koji želi biti tražen i spoznat. Na tom putu, u trenucima sumnje, tame ili kada gubimo smjer, postavljamo Bogu pitanje: ‘Gdje si, Gospodine? Izgubili smo te, ne znamo gdje te tražiti.’ Tada nam je na tom putu potrebna svjetlost vjere, nade, kao što je papa Benedikt XVI. rekao u svojoj pobudnici Verbum Domini.
Božja riječ je riječ nade koja nam je potrebna dok prolazimo kroz izazove vjere, osobito kad je vjera na kušnji, u trenutku tame, kao u slučaju slijepog Bartimeja koji je bio izgubljen. Isus nam tada kaže: “Vjera te tvoja spasila.” Za nas, vjera je uvjet za konačno i potpuno spasenje, jer bez vjere se ne može biti spašen. U isto vrijeme, vjera je snaga, hrana, izvor energije za nastavak puta prema Gospodinu. Osim toga, vjera nije samo uvjet za spasenje, već i anticipacija spasenja. Naša vjera nam omogućava da doživimo blizinu, dubinu i ljubav s Bogom, bez suza, tame ili mračnih trenutaka. Kao što je Bartimej, zahvaljujući Gospodinu, ponovno ugledao svjetlost i mi to priželjkujemo.
s. Ana Begić, OP
