Jedanaestu godinu za redom okupile smo se na Danima Kongregacije. Ovaj put odredište je bilo Marijansko svetište u Međugorju. Iz različitih samostana, kuća i mjesta sestre su pristizale na dogovoreno mjesto u radosti i otvorenosti srca i duše. Došle su 32 sestre, i naša Paula, kandidatica.
Petak, 11. listopada, je bio dan putovanja i večernjeg programa koji je svaka sestra mogla organizirati po svojim mogućnostima i izboru, ali većina je susret započela programom koji je uobičajen u svetištu Majke kraljice mira, u svetoj misi i klanjanju nakon svete mise. Nakon zajedničke večere, zahvalile smo Gospodinu i Majci Mariji molitvom i zaključile prvi dan.
Subotu je započela zajedničkom molitvom, svetom misom. U prostorijama Radio Međugorje, u devet sati fra Jure Barišić je imao predavanje o Mariji – kraljici mira. Predavač, fra Jure, župni vikar u Međugorju, govorio je kao fratar koji voli svoju redovničku zajednicu, koji svjedoči i zajedništvo življeno prije ulaska u samostan u svojoj obitelji – ima desetero braće i sestara! Sestrama je predstavio Majku Mariju kao onu koja je bila pozorna i pažljiva na Božju Riječ, na potrebe čovjeka (rođakinje Elizabete…), onu koja je izgubivši Isusa u Hramu išla natrag, traži Isusa gdje ga je zadnji put vidjela. I nama se dogodi da izgubimo Isusa jer nam postaje važno ono što nije važno, jer rješavamo probleme koje trebamo prihvatiti, jer mijenjamo druge, a trebamo se sebi okrenuti, jer opominjemo druge, a ta opomena nije izrečena u ljubavi, jer smo žalosni i povrijeđeni – Srce nam nije puno Krista!, ne nosimo mir koji je tako potreban i nama i drugom… Ako promijenimo perspektivu i pogled i gledamo sve po Božjem, Marijinom načinu, spoznat ćemo Onoga kome smo povjerovale i nosit ćemo mir i radost svima! Pronaći ćemo Krista Isusa! Zahvalne fra Juri za poruku, za jednostavnost riječi i pristupa, za poticaje srca i predanog života, mogle smo razmišljati o izrečenom u tišini crkve sv. Jakova, u međusobnom „pretresanju” onog što smo čule ili, u najboljem slučaju, pokušaju/odluci provođenja najupečatljivijih poruka u svoj način razmišljanja, djelovanja i življenja!
Poslijepodnevni dio dana je organiziran kao zajednički susret sestara u kojem je svaka mogla iznijeti mišljenje o različitim temama iz svakodnevice ili postaviti pitanja na koje se tražio zajednički stav ili način postupanja.
Za zadnji dan susreta, za nedjeljni blagoslov prije odlaska iz Međugorje ostao je put do Podbrda, put do mjesta gdje se po svjedočanstvima vidjelaca Gospa ukazala. Hrabre i odlučne sestre su se uputile i sigurnim koracima, punim pouzdanja u pomoć Božju i podršku Marijinu penjale se i došle do kipa Blažene Djevice Marije u zajedništvu s mnogim drugim hodočasnicima u želji da ispune puninu hoda svim sadržajima koji će sigurno dugo nositi i hraniti njihovu vjeru. Sveta misa na vanjskom oltaru svetišta Kraljice mira je bila vrhunac slavlja i najbolji završetak Dana Kongregacije.
Nahranjene Riječju Božjom, obradovane radošću zajedništva i sestrinske ljubavi, u čežnji i iščekivanju sljedećeg susreta, zaboravili su se i mali tehnički nedostatci ili poteškoće koje su mogle zasjeniti radost i očekivanja! Neka sve sestre, koje su bile i one nisu mogle sudjelovati u Danima Kongregacije, Gospa svojim moćnim zagovorom štiti i blagoslovom prati!
Uvodni pozdrav vrhovne glavarice s. Jake Vuco:
Drage moje sestre,
Ponekad mi se čini da nam brzo dođu Dani Kongregacije, nakon prošlogodišnjih, onda opet promislim koliko je važnih i manje važnih, lijepih i manje lijepih događaja prošlo u vremenu od zadnjih Dana Kongregacije. Kao da mjerim dane po ovim susretima!
Iskreno se radujem ponovnom druženju, ponovnom susretu, ponovnoj mogućnosti da kao najveća dominikanska zajednica u Hrvatskoj provedemo nekoliko dana zajedno.
Znam da je bilo potrebno sve organizirati kako bi iz zajednica iz kojih ste došle, kada vas nema sve funkcioniralo. Hvala što ste se potrudile i unaprijed napravile sve što treba… Neke su sestre došle uz puno uloženog napora, potrošene snage i velike volje… Hvala svakoj koja ove susrete smatra važnima i to pokazuje svojim sudjelovanjem.
Ovogodišnji Dani Kongregacije su zamišljeni kao susreti u Marijinu svetištu, kao molbe za zagovor i zahvala Kraljici krunice koju slavimo svakog listopada.
Sigurno je svaki kamen i kamenčić ovog svetišta obojen i ispunjen ljubavlju prema Majci Božjoj i njenom Sinu kojega iz mnogih krajeva Svijeta posjećuju mali, mladi, zreli, stariji, bolesni i zdravi ljudi. Iz mnogih krajeva svijeta ljudi dolaze prositi milosti i snagu za sebe i za druge. I mi smo došle kako bi zahvaljivale, kako bi molile, kako bi ušle u svoju dušu i sagledale svoje želje, svoje misli, svoje potrebe i usklađivale ih s voljom Božjom koliko to god bolje znamo i možemo.
Marija je ona koja nas uči kako ćemo to najbolje raditi. Ona na anđelovu, na Božju riječ kaže: Neka mi bude! Ona kaže: Evo službenice Gospodnje! Ona živi volju Božju, služi svom Sinu, svetom Josipu, rodici Elizabeti, i drugima koji nisu imenovani u evanđeoskim tekstovima. Marija trpi od samog izabranja i ne izbjegava muku. Nju Šimun proziva mučenicom probodenom mačem boli! Nju Isus postavlja kao uzor slušateljima kada govori o blaženima, naziva ju blaženom jer vrši i čuva riječ Božju. Nju, Mariju, vidimo pod križem Sinovim kao Majku boli i Majku ljubavi. Svoju Majku Krist na križu daje nama za majku, nju nam ostavlja i nakon smrti i uskrsnuća, nju nam nudi za pratiteljicu i zaštitnicu.
Prihvatimo ju u svoje živote i svoje duše. Zahvalimo Mariji na tolikim milosnim darovima koje nam Bog velikodušno lijeva po njenu zagovoru… Molimo ju i dalje, molimo ju i učimo kako u služenju drugima biti Božja, kako biti svoja, dostojanstvena i velikodušna! Učimo kako imati povjerenja kada ne znamo, ne razumijemo određenu situaciju, kada ne vidimo logiku ili smisao po našem sudu. Učimo od Marije kako treba prihvaćati životno služenje u radosti i poniznosti! Neka su nam blagoslovljeni plodonosni i sveti ovi dani!
Ti što znadeš svaku suzu,
Ti što čuješ svaki jecaj.
Ti što našu trpiš muku,
Ispruži nam svoju ruku.
Gospe naša, Majko naša,
Tvoj ti narod dar donaša.
Daj mu zdravlje duše, tijela,
To te moli zemlja cijela.
Ti što tješiš svaku tugu,
Ti što vidaš svaku ranu.
Ti pod križem sve nas rodi,
Svojemu nas Sinu vodi.
Ti što sad si na nebesi,
Ti što uvijek s nama jesi
Kraljica si, naša Mati,
Tebe slave svi Hrvati!
Ante Ivas, biskup u miru
