Poštovane i drage sestre!
U radosti Isusova uskrsnuća još nam u dušama i očima odzvanja muka trpljenja, tuga ostavljenosti, neprihvaćanje i neprepoznavanje Istine, bijeda čovjeka, čovjeka kojemu je sve očito, ali on ne vidi, ne shvaća, ne prihvaća i ne čuje krik Neba! Težine i boli križa utisnute su u drvo križa i tijelo križonoše. One ostaju kao spomen, znak, trag ljubavi… ali one se i ponovno događaju u nama, u našim trpljenjima i mukama.
Često mi se nametala rečenica sv. Pavla u poslanici Kološanima kada kaže kako on, Pavao, …dopunja što nedostaje mukama Kristovim… Kol 1,24 Što li nedostaje mukama Kristovim! Na što Pavao misli kada se tako izražava? Može im nedostati samo ono što Pavao tada, a ja i ti danas možemo učiniti, nadodati, pretrpjeti, žrtvovati, oprostiti, darovati, izmoliti… Muke Kristove su put života, trpljenja Kristova su stepenice kojima se više približavamo Njemu. To su sredstva koja ne smijemo prezreti ni odbaciti, koja ne smijemo omalovažiti i/ili odbiti u slabosti, nerazumijevanju ili težini za koju mislimo da je jača od naših snaga. Krist muke nosi – nije morao, trpi – nije izbjegao bol ni odbacio križ. I mi smo pozvane uprti pogled u začetnika i dovršitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu… Heb 12,2 Bog nas poziva da promotrimo Njega koji je od grješnika podnio protivljenje, da ne sustanemo i ne klonemo duhom. Naša podnošenja se ne mogu usporediti s njegovima, iako su naše muke teške, križevi pritišću pleća…
Snaga Kristova boravi u nama i vodi nas Vazmu, vodi nas svjetlu, slobodi, radosti, želji za svjedočenjem, želji za pjevanjem radosnog usklika ALELUJA!!!
U radosnom slavlju Vazma otkrivajmo dubinu i vrijednost križa, muke, jada, straha, ostavljenosti… Otkrivajmo i doživljavajmo lakoću života nakon oslobađanja od svega što nas je u životu vodilo drugačijim vrijednostima.
Možda smo htjele ili još želimo biti bez muka, bez poteškoća, mlade i snažne, zdrave i uspješne, vrijedne i cijenjene… Možda to svijet i očekuje od nas!
Ali možda se snaga jasnije vidi u nama slabima, starijima, malobrojnima, umornima, zabrinutima pogledom u budućnost…
Možda nam je potrebno čuti s Pavlom…Dovoljna ti je moja milost Pavle, Tadeja, Smiljana, Marija, Josipa, Ana, Ivana, Marta, Anđelina, Tena, Andrea… Možda ni sama ne znaš koliko sam ti dao, koliko možeš, koliko trebaš, koliko od tebe očekujem! Jer snaga se (tvoja) u slabosti usavršuje! 2Kor 12,9-10
Drage moje sestre, živimo skladno i ljubimo se međusobno. Volimo jedna drugu onako kako Petar odgovara Isusu-Ti znaš da te volim! Nije samo Isus potreban moje ljubavi! Svaka od nas je jedna drugoj poslana da se po njoj i u njoj očituje istinska i prava ljubav Božja. Da ne budemo zemlja koja pije kišu što često na nju pada, i koja rađa korisno povrće svojim ratarima, prima od Boga blagoslov, ali ako donosi „trnje i draču” nekorisna je i blizu je prokletstvu… Heb 6,7-8
Da svaka od nas bude Samarijanka, da traži i pije vodu Života,
da svaka od nas bude Marija, čuvarica/majka Kristova,
da svaka od nas bude Marija Magdalena, da kleči pred nogama Kristovim,
da svaka od nas bude Marta, marljiva i čestita,
da svaka od nas bude zaručnica, vjerna i odana,
da svaka od nas bude vrijedna i blagoslovljena kao posrednica ljubavi i milosti
u svijetu u koji nas je stavio, od nas čeka, traži plodove i danas i sutra…
da svaka od nas odgovorno bere plodove, nezaslužene darove pokojnih sestara,
da svaka od nas odgovorno i zdušno sije sjeme
koje će naraštaji moći brati i ponovo sijati na njivi Gospodnjoj…
Da, kao što već jesmo i budemo sestre Kristove, kćeri istoga Oca…
Neka ovaj Uskrs i svaki novi dan nakon njega bude obilježen radošću Života, novog Života koji nam je Krist uskrsnućem darovao.
Neka nas snaga Života uvijek vodi naprijed, uvijek rađa novim plodovima i obogaćuje naše susrete i zajednice.
Neka Krist bude izvor i uvir naših misli, riječi i djela!
ŽELIM SVIMA RADOSNO, HRABRO I USTRAJNO SVJEDOČENJE NOVOG ŽIVOTA!
SRETAN USKRS!!! ALELUJA!!!
