Trideseta nedjelja kroz godinu
Zakonoznanac pita Isusa koja je zapovijed najveća u Zakonu. On zna, ali pita Učitelja jer ga želi iskušati, jer želi pred drugima koji su s njim čuti kako će Isus odgovoriti. Želi čuti je li Isus toliki znalac koji njima može parirati, kako će se postaviti, je li važnije vršiti zakon ili biti dobar, je li važnije pravilo ili čovjek, je li Isus sposoban dati pravi odgovor…
Isus ne odgovara kao znalac, ne odgovara kao veći od onoga koji ga pita, ne citira pojedina pravila ni zapovijedi, ne poziva se na Oca, ne ponižava one koji ga pitaju, iako zna njihovu namjeru i želju.
Isus jednostavno, iz srca, iz načina svog života odgovara. On u odgovoru gleda svakog čovjeka, on pomaže svima koji slušaju, i onima koji će na riječi apostola prenositi poruku do nas, poslije nas, dovijeka!
Srž života, po Isusovu zakonu je ljubav! Ljubav prema Bogu i čovjeku.
Ljubiti Boga znači:
živjeti iz Njegove ljubavi i biti svjestan snage Njegova milosrđa.
Ljubiti Ga bez granica i mjere.
Ljubiti i kada ne uspijevamo hoditi putem Istine.
Ljubiti i ne odustajati kada ponestaje snage.
Ljubiti i ne bojati se izazova, bolesti, patnje, odbačenosti, nerazumijevanja…
Ljubiti Boga kada ti se čini da drugi „spavaju”.
Ljubiti Boga kada moraš biti glasniji ili tiši od buke ili tišine oko sebe…
A ljubiti bližnjega?
Ljubiti i praštati kao što želim da meni drugi praštaju.
Ljubiti i pomagati kada ni sama nemam snage.
Ljubiti i radovati se kada doživim osamljenost i gorčinu.
Ljubiti i čeznuti ispuniti svoje srce pravim i trajnim vrijednostima.
Ljubiti i ne smalaksati kada zgužvanost odnosâ snizi moje ponose.
Ljubiti i ustrajati dijeliti dobro onima koji ga ne vide…
Puno od nas Isus očekuje, jer nam je puno dao. Puno od nas život traži jer nam je vrijedan. Puno mi možemo – ne iskušamo svoje granice i snage. Puno puta stanemo na putu prema Bogu i drugomu, a ne bi smjeli!
Bože, budi moja Ljubav da mogu i smijem biti mali odraz Tebe!
s. Jaka Vuco OP
