Za proslavu sv. oca Dominika pripravljala se zajednica bl. Ozane u Zagrebu devetnicom, koju je sastavila priora s. Katarina Maglica. Devet uzastopnih dana sestre su razmišljale, molile i pjevale Dominiku da i u ovim burnim vremenima svrne svoj pogled na djelo koje je Božjim nadahnućem započeo i neka moli za sve nas da se svjetiljka gorljive ljubavi i zalaganja za spas duša nikada ne ugasi.
Svetkovinu svetog oca Dominika proslavila je ova zajednica svečanim euharistijskim slavljem, koje je, u samostanskoj kapeli, predvodio domaći župnik vlč. Ivan Filipčić. Već je na samom početku homilije izrazio svoju bojazan da on neće moći o Dominiku govoriti kao njegovi sinovi – dominikanci, zato je „molio Dominika da mu pomogne naći par razumljivih i poticajnih riječi.“
Molitva mu je, očito, bila uslišana jer je u svojoj propovjedi dotakao srž Dominikova poslanja. Na početku homilije poslužio se jednim primjerom o dragom kamenu, zvanom Opal, „koji je pun pukotina kroz koje prolazi zrak u kojem se lomi svjetlost, a posljedica toga su divni preljevi boja. No on gubi svoj sjaj ako je na hladnom i tamnom mjestu, ali ako je zagrijan u ruci, opet zasja ljepotom.“
S tim u svezi vlč. Filipčić je dodao kako je „sv. Dominik, zagrijan ljubavlju u Božjoj ruci širio oko sebe sjaj dobrote, blagosti, ljubavi i mira. Na poseban je način imao srca za jadnike, nevoljnike, siromahe – za sve koji pate. Prodao je sve svoje, pa i skupocjene knjige iz kojih je učio, koje su tada pisane na koži (pergameni), kako bi ublažio boli i patnje siromaha. Rekao je: Ne mogu učiti iz mrtve kože (knjiga), dok moja braća na ulici umiru od gladi. Zadivljeni Dominikovim sjajem, – nastavio je propovjednik – mnogi su svoj pogled i svoj život povjerili Božjoj ruci. Tako surađujući s Bogom postali su vatrene svjetiljke, vrijedni i dragocjeni dar Crkvi, koji istinom svijetli i ljubavlju grije sve koje susreće. Dominik je bio taj dragi i vrijedni Božji ‘Opal‘, ta vatrena Božja svjetiljka koja je mnogima pokazala put spasenja u Bogu.
U mnogočemu se i mi možemo usporediti s Opalom. – nastavio je propovjednik. Poput Dominika i nas Gospodin nosi u svojoj ruci i grije svojom ljubavlju. No, nismo li se u vjeri i vjernosti Bogu pomalo ohladili? – pitao se propovjednik. Ima li još Božjih „boja i sjaja“ u našem svakodnevnom životu? Da li Dominikova svjetlost i dobrota zrači i na našim licima i odnosima?
Iz njegova života znamo da je dan provodio u propovijedanju i poučavanju, a noću bi sklapao ruke na molitvu. Stavimo i mi u svoje sklopljene ruke naše sestre i braću i molimo da Bog – svojim Duhom i dahom – ugrije naša srca, da naš život zatreperi sjajem praštanja i milosrđa, da zasja bojama dobrote, blagosti, ljubavi i mira. U takvom ozračju topline bit će više radosti i miline za sve. Sv. Dominiče – isprosi nam tu milost.“ – zaključio je vlč. Filipčić svoju propovijed.
Nakon euharistijskog slavlja, nastavljeno je sestrinsko druženje i za blagdanskim stolom u blagovaoni, zajedno s vlč. župnikom Filipčićem.
Budući da je kod Braće u Kontakovoj svečana proslava sv. Dominika bila u večernjim satima, više se sestara pridružilo i tom slavlju, a ostale su nazočile svečanoj svetoj misi u našoj župnoj crkvi (kripti) Krista Kralja.
