Četrnaesta nedjelja kroz godinu
Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.
Kao da Isus veliča malene; malene mudrima i umnima stavlja za primjer. Kao da je blago života; nebo i zemlja, otkriveno malenima, poniznima, skromnima, tihima, blagima, siromasima…On na prvo mjesto ne stavlja one koje često zovemo pametnima, spretnima, uspješnima, lijepima, kreativnima, uzornima…On usmjerava naše poglede i razmišljanja prema načinu života koji je po njegovoj volji u otvorenosti, u ljubavi i prihvaćanju malenih, u učenju o malenosti i življenju malenosti.
A tko su uopće maleni i veliki umni/mudri? Sigurno se ne radi o intelektualcima, znanstvenicima i/ili s druge strane, neškolovanima. Otac ne dijeli ljude na jedne i druge, On nas ne klasificira po koeficijentu ili drugim parametrima. On ima svoje „metre” koji se ne mjere našim mjernim jedinicama. On odabire po srcu (David, Jakov…) Drugima ne krije niti opravdava svoje izbore. Traži one koje može i koji se daju „mijesiti”, one koji su otvoreni za promjenu, za napredak. Traži hrabre koji ne odustaju na prvoj prepreci i spotaknu se.
U zalaganju i traženju uvijek boljih načina i novih situacija za svjedočenje i aktivno življenje evanđelja, življenje zajedništva, znamo se umoriti ako brzo ne vidimo dobre ili barem nekakve pozitivne rezultate. A On nas zove k sebi.
On nam želi otvoriti oči srca, on će odnijeti naše muke, naše opterećenosti, naše umore. On ni ne želi da smo umorni i opterećeni, jer nas umor može zapriječiti da uvijek iznova, u vjeri i nadi i iz ljubavi idemo za njim.
Kod Njega možemo naći odmor, mir, utjehu, snagu, radost i spokoj. U Njegovoj blizini sve se okreće na dobro, u Njegovoj prisutnosti sve nevažno nestaje. U Njegovoj ljubavi naša ljubav raste i u zahvalnosti prema Njemu, postajemo velikodušniji prema drugima.
Kako uzeti Isusov jaram na sebe? Pa njegov jaram su naši grijesi, Njegov jaram je bijeda koju je preuzeo da bi nas sve zajedno obdario vječnom radošću u životu vječnom. Odrecimo se bijede grijeha i zla.
Je li ja uzimam tuđe jarmove? Je li meni primjer Krist koji nosi moj jaram, a zove ga svojim? Je li ja nosim jaram ili ga namećem drugima na krhka i nejaka leđa? Je li tovarim na drugoga svoj jaram i mislim da će Gospodin pomoći…
Ako činimo kako je On činio bit ćemo krotka i ponizna srca, naći ćemo spokoj dušama svojim. Postati će nam jaram sladak, a breme lako.
Nije Krist uživao u nerazumijevanjima, izdajama, prigovaranjima, napadima… On je prihvatio svoj križ, uzeo ga, padao, dizao se, opet padao, padao, opet ustajao… Nije zaboravio one koji su ga pratili, nije svoju bol i muku pretpostavio cijelom svijetu i svakom prolazniku kojeg je na križnom putu susretao. Nije propovijedao o poniznosti i krotkosti, nego je to životom pokazao i to i danas radi.
Uputimo se Njemu, uzmimo jaram na svoja leđa i dopustimo da i drugi budu spokojni. On nikada nije prestao objavljivati slavu Gospodinovu malenima, skromnima i poniznima.
s. Jaka Vuco OP
