Treća nedjelja kroz godinu
Nakon Ivanova predanja Isus ostvaruje proročanstvo proroka Izaije. Poziva na obraćenje i naviješta blizinu Kraljevstva nebeskog. Okuplja oko sebe ljude koje će učiniti svojim apostolima. Svojim poslanicima koji će ljudima objavljivati radosnu poruku da ih Bog ljubi. Prolazi plodnom poganskom Galilejom i propovijeda. Svoj pronicljivi pogled zaustavlja na priprostim ribarima uz Galilejsko jezero. Izabire prvu četvoricu: Šimuna, Andriju, Jakova i Ivana. Dvojica su lovili ribu, a druga dvojica su krpali ribarske mreže nakon ribolova za sljedeći ribolov. Poziva ih da budu ‘ribari ljudi‘. Da uče gledajući što čini, i da uče slušajući što govori. Oni sve ostavljaju i ne postavljaju mnogo pitanja, ne zato što im je sve jasno, nego jer su povjerovali Isusovom pogledu. Osjećaju snagu Isusove privlačnosti i drže ga dostojnim svoga povjerenja. Ostavljaju sigurnost svojih mreža i otiskuju se na pučinu životne neizvjesnosti. Otajstvene neizvjesnosti.
Znao je Isus da su ribari vrlo prikladni ljudi za posao koji im je namijenio.
Ribari su ljudi koji naporno rade, isplovljavaju noću i nikada nisu sigurni hoće li sav njihov trud uroditi ikakvim plodom. Svjesno ulaze u neizvjesnost noći oboružani najjačim oružjem – strpljivošću. Ako se lovi noću, osjeća se veliko otajstvo. U mrkloj noći svoju lovinu privlače svjetlošću ferala. More je tamno. Ribe se ne vide. Čovjek osjeća neku apsurdnost i veliko otajstvo. Vodi ga najviše intuicija. Tako je slično i u naviještanju Evanđelja. Nema nekog ustaljenog pravila. Nije jasno kako će se duša izvući iz mora smrti i grijeha. Onaj tko naviješta Evanđelje nekada osjeća da je sve to apsurdno. Ne vidi se ništa. Jedino što stvar vodi naprijed je nutarnji glas koji goni apostola da naviješta. To je glas Duha Svetoga. Glas Krista koji šalje apostole i hoće spasiti sve ljude. Glas Oca koji sve izgubljene sinove privlači da dođu na Njegovu gozbu.
Ribarenje je uvijek avantura, a naviještanje radosne vijesti je avantura nad avanturama.
Isus čini svojim učenicima one koji pođu za njim darujući mu svoje povjerenje. Svojim ribarima daruje svjetlo kojim obasjavaju mrklinu tame zla i grijeha. Onaj tko ima svjetlo obasjava put onima koji nemaju to svjetlo. Onaj tko se otvori Bogu postaje odsjaj Svjetla koje ga osvjetljava i grije.
Ribar je spreman ići neuhodanim putovima na morskim pučinama, dati sve od sebe i ne vidjeti plod svoga truda. Možemo mnogo naučiti od ribara i njihovih praznih mreža koje ih ne obeshrabruju da uvijek iznova isplove, bez obzira što je njihov ulov često oskudan.
Ako duhovnim utopljenicima ne govorimo o spasitelju Isusu i ne pozivamo ih u čamac za spašavanje, mi zapravo pokazujemo koliko je malo ljubavi u nama, a to znači da zapravo malo nasljedujemo svog Učitelja. Isus kaže će nas učiniti ribarima ljudi.
Mreže koje učenici zabacuju poruka su Evanđelja, Radosne vijesti o Isusovoj smrti i uskrsnuću koja može spasiti svakoga. Svi su ljudi poput riba i nalaze se ispod površine. Svi su potonuli i svima je potrebna božanska intervencija, Božja milost da ih izbavi i spasi. Ali ako se mreže ne bacaju, nema ni ulova, no kad se bace, netko će se sigurno uloviti. To zahtijeva hrabrost, odlučnost i spremnost na žrtvu. Nitko strašljiv, plašljiv, tko se boji za svoj život nije prikladan za Isusovu misiju.
Uz to, ne bismo smjeli zaboraviti na brigu da nam u feralima bude dovoljno ulja, kako bi naša svjetlost bila što jača i privlačnija. Gospodin je stvaran u svojim riječima i djelima: dolazi čovjeku, govori mu, poučava ga, osposobljava… Isus koji je prolazio Galilejom upućuje i danas poziv: „Obratite se i vjerujte u Evanđelje“.
Dopustimo Isusu da nas prožme svojim pogledom i učini nas svojim ribarima.
s. Natalija Cindrić, OP
