Druga nedjelja kroz godinu
I posvjedoči Ivan: Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.
Ivan Krstitelj nas poziva na vjernost poticajima Duha Svetoga. Duh Božji je duh mira i blagosti. Ukoliko su naša srca preplavljena bukom i nemirom, nećemo prepoznati blage i mirne poticaje Duha Svetoga. Krstitelj se oslanja na Gospodina silnim pouzdanjem. Za njega je Božja volja stvar srca – srca koje je od utrobe u službi Gospodnjoj, baš kao njegovo.
Predajmo Bogu svoja ohola, neuredna, umorna, ustrašena, divlja, lomljiva i polomljena srca. Naša su srca nemirna dok se ne smire u Bogu, kaže nam neumorni tražitelj Boga, sveti Augustin. U dubini naših bića nalazi se Bog, stoga nam dojam Božje daljine zapravo ukazuje na udaljenost od samoga sebe.
Božja snaga i ljubav su bezgranične, dok su naše snage ograničene i nestalne. Koliko god mi planirali, osmišljavali strategije, racionalizirali svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, samo Bog poznaje naše putove.
Mnoge stvari koje se događaju nisu po Božjoj volji, ali ih On u svojoj mudrosti dopušta, što nas sablažnjava. Bog želi da učinimo sve što je moguće da bismo uklonili zlo, no neovisno o našem trudu postoji cijeli sklop okolnosti na koje nemamo nikakvog utjecaja, okolnosti koje nisu nužno po Božjoj volji, ali On ih dopušta te nas poziva da ih prihvatimo s povjerenjem i u miru, makar nam uzrokovale muku i bol. To ne znači pomiriti se sa zlom, nego s tajanstvenom Božjom mudrošću koja dopušta zlo. To pristajanje nije nikakav kompromis sa zlom nego izraz povjerenja u Boga koji je jači od zla. Takav stav sadrži jedan oblik bolne, ali plodne poslušnosti. Nakon što smo učinili sve što je u našoj moći u odnosu na ono što nam događaji nameću, pozvani smo na predanje i sinovsko povjerenje u Nebeskog Oca u vjeri da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji Ga ljube. Bog nije htio ni Judinu izdaju ni Pilatov kukavičluk (jer Bog ne može htjeti grijeh), ali ih je dopustio, i želio je da Isus sinovski prihvati te događaje, kako je i učinio: Ne što ja hoću, nego što hoćeš Ti!
Bog je bio prisutan u svemu što smo doživjeli. Božja prisutnost mijenja našu percepciju stvarnosti. Jesmo li poslušni događajima, imamo li povjerenja u Božju prisutnost? Povjeravamo li se Bogu svakoga dana ili se svakoga dana udaljujemo od Njega i odgađamo svjesno bivanje u Njegovoj prisutnosti?
Duše Sveti, dušo moje duše, klanjam ti se.
Prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me.
Reci mi što da učinim i zapovjedi mi da to učinim.
Obećanjem da ću poslušati sve što od mene tražiš
i prihvatiti sve što dopustiš da mi se dogodi.
Samo mi pokaži svoju volju. Amen.
(kardinal Désiré-Joseph Mercier)
s. Mirjam Peričić OP