Ivanov Isus započinje svoje javno djelovanje svadbom. Isti Ivan se usudio reći: Bog je ljubav. Isus, sin ljubavi i ljubav sama uključuje se među ljude u događaju svadbe koja je znak radosti zbog saveza dvoje ljudi, koji će na zemlji biti znak Božjega saveza i njegove ljubavi prema čovjeku. Na svadbi je bila Isusova majka, Isus i njegovi učenici, vjerojatno i rođaci. Teško je zamisliti da je Isus stajao negdje po strani i samo promatrao. Sigurno je sudjelovao u srdačnim razgovorima, jelu, piću, plesu i radosti mladenaca, domaćina i uzvanika. Radovao se ljudima i s ljudima. Kad je ponestalo vina rasipno je pretvorio desetke litara vode u najbolje vino. Je li čudo bilo unaprijed planirano ili je bilo izazvano trenutkom? Marija je čini se već bila tu od početka – svadbe su trajale po nekoliko dana – i pratila situaciju. Čini sa da ona ništa od Isusa ne traži samo kaže kako stoje stvari: vina nemaju. Isusov odgovor da još nije došao njegov čas daje joj nadu da će doći taj čas, pa jednostavno kaže neka naprave sve što im on kaže. Poslužitelji ništa ne pitaju, čine što Isus kaže, ravnatelj stola je iznenađen izvrsnošću vina. Sve se odvilo tako spontano, prema potrebi trenutka. Neugodnost se nije dogodila, radost nije prekinuta nego je naprotiv uvećana, na kraju učenici povjerovaše u njega.
Današnji odlomak iz proroka Izaije također govori o ženidbi i o radosti: Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati“ (Iz 62,5) U Starom zavjetu često se koriste slike gozbe, obilja, izvrsnog vina i pretiline kao znak Božje prisutnosti, blagoslova, mesijanskog vremena, kao znak zajedništva, ljubavi i života s Bogom. Isti Ivan koji piše Otkrivenje završava ljudsku povijest i ulazak u vječnu radost i gozbu slikom svadbe. Radost je znak mesijanskog vremena zbog konačne pobjede nad zlom.
Duboka radost je najveće svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi. Znak je vjere da je Isus uistinu s nama Bog, prisutan u našim životnim situacija te pretvara naše nedostatnosti i manjkavosti u izvrsnost i kvalitetu života. Znak je nade koja vjeruje ispunjenju Božjih obećanja. A iznad svega znak je ljubavi prema našemu Bogu koji se raduje nama. Naše tuge i naše sumnje ga žaloste i onemogućavaju primanje dara koji nam on želi dati.
Zagledajmo se u sliku radosnog Isusa koji dijeli naše radosti i tuge. Neka nas on osnaži za svakodnevni hod, koji istina nije uvijek svadba. Ali neka nas tješi obećanje konačne svadbe za nebeskim stolom.
s. Blaženka Rudić OP
