25.7.2021. na Orebić je stigla grupa mladih iz Petrinje, Kutine, Siska i Ivanić Grada. Njih 15 s dvjema vjeroučiteljicama, s. Marijom Medved (Kćeri Božje ljubavi) i gospođom Josipom Hlevnjak. Sve ženskog roda. Pravi raj!
U našoj kući ih je dočekala s. Jaka Vuco (čitaj Časna Majka, dominikanka). Sutradan dođe i mala od vrta (ta sam ja) s Korčule i ode, paaaa… u vrt. U početku stidljive, cure su se brzo počele osjećati kao kod kuće.
Dan im je izgledao otprilike ovako: doručak, more, ručak, more, marenda, sv. Misa, neeeema mora, večera, spavanac.
Djevojke su bile neumorne u kupanju i vjerujem da i moru fale. Taj dan kad su krenule kući i ono je bilo tužno. Žalilo što odlaze one koje su tako uživale u njegovim čarima.
Svakodnevno smo se krijepili tjelesno, (ah, što se mora, nije ni teško).s. Jaka bila zadužena za kuhinju, “za prste polizati” rekoše cure iza svakog obroka.
Po duhovnu hranu smo išli u župnu crkvu Pomoćnice kršćana na Orebiću. Don Marko Stanić, župnik, nakon sv. Mise razveselio je cure i sladoledom. Hvala mu na tome!
Srijedom smo posjetile Korčulu, naš samostan, samostan braće dominikanaca i župnu crkvu sv. Marka. U četvrtak smo imali klanjanje u kapelici. Uvijek mi je lijepo vidjeti mlade ljude, pune poleta, (crva rekli bi stariji) kako se spuste na koljena pred Gospodinom i ostaju mirni pred velikom tajnom Presvetog Otajstva.
Petkom smo imali sv. Misu kod nas u kući. Došao nam fra Šimun iz samostana Gospe Velike (Gospe od anđela). Bilo je svečano iako je, liturgijski, bio običan dan. Pjevana Misa. Sve smo zajedno pjevale punim plućima, a svirale su dvije Lucije, pola-pola se podijelile. Anđela i Tia su čitale. Drago mi je da ih strah nije pobijedio i da su iskoristile darove koje im je Bog dao upravo na Njegovu slavu. On to zaslužuje!
Subotu večer su cure obojile posebnim raspoloženjem. Pripremile su kratku pjesmicu (tekst vrhunski) i darove za s. Jaku i mene. Dobih šešir za lakši rad u vrtu, a s. Jaka kuhaču i dasku za rezanje, posebno ukrašene. Svakom njegovo, po zaslugama. Malo je reći da su nas jako pozitivno iznenadile svojom kreativnošću.
Cure se nisu poznavale međusobno, ali na kraju našeg druženja postadoše jedna zajednica.
Tko zna, možda su se tu rodila nova prijateljstva koja će trajati cijeli život. Budite grupa dobrih katolkinja, vjernih Kristu u svemu i uvijek. Ne odustajte od pravih ideala bez obzira na poteškoće s kojima ćete se susresti kroz život. Od vas 15 četvrtina je Lucija. Malo slabije imena pamtim pa sam ih sve zvala Lucija. Lakše mi bilo.
Ime je nastalo od latinske riječi lux. Ta riječ znači svjetlost. Budite svjetlo mladima danas, sve
moje Lucije. Nemojte nikada izgubiti nježnost i toplinu srca, dječju neiskvarenost. Činite
dobro drugima čak ako ga drugi vama i ne činite. To će vam donijeti mir i ispunjenje duha, a to je ono za čim svi težimo. Bog je mir i s Njim je najbolje, uvijek Ga tražite. Ako vas put kad dovede na Korčulu, znate gdje smo (Gabi, nemoj ići stepenicama).
Nedjelja, 1.8., bila je kraj našeg druženja.
Natovarene koferima pođoše svojim obiteljima, kućama koje su im trenutno domovi, svojim župama.
Može vas tresti Zemlja, ali ne dajte se stresti s puta Kristova! Hrabre budite i ostanite Njegove zauvijek!
Bilo mi je drago upoznati vas. Super ste cure!
Obilje Božjeg blagoslova i molitve od nas dominikanki!
Ana Ćurić
