U Isusu nestaju sve ljudske podjele – Božji smo. Razlikujemo se među sobom, ali naša različitost nije i ne smije biti uzrok za nastajanje raskola. Ne moramo se bojati razilaženja i razdora u različitosti ako prepoznajemo jedinstvo u Ljubavi – Duhu Svetom.
Tamo gdje je razdor, nema mira, a osobe se hrane tuđom ‘smrću’.
Izmirenje s Bogom dolazi po Križu. Vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Kaže papa Klement: „Popravimo svoj pogled na Krv Kristovu i shvatimo koliko je istinski dragocjena, budući da je izlivena za naše spasenje i donijela milost obraćenja cijelom svijetu.“
Tražim li svoje ili ono što je od Isusa Krista? U opasnosti smo da ništa ne prepuštamo Bogu.
Živimo li blizu ili zajedno? Može li moja zajednica u meni i ja u svojoj zajednici otpočinuti u zahvaljivanju?
Isus nas u svojoj Pastirskoj Ljubav poziva i vodi na tihe izvore. S razlogom nas šalje u osamu, u šutnju, jer ona osposobljava čovjeka za predanje Božjem vodstvu.
Počivanje duše u osami štiti srce od ispraznosti, otvara oči za dobrotu, ruke čini gipkijima za sklapanje na molitvu, za zagrljaj i rad.
Na izvorima tišine primamo potrebne sposobnosti, snagu, strpljenje i hrabrost da naučimo prepoznati Glas – Riječ našega Pastira i slijedimo Ga. Njegov štap i palica su naš oslonac i pomagalo, i ničega se više nećemo bojati ni plašiti, niti ćemo se gubiti.
s. Mirjam Peričić OP
