Nema priče u traženju. Nema velikih likova, zapleta i obrata. Samo praznina, koja u sve pore života prodire kao u zemlju voda, pa tjera da se gleda oko sebe i u sebe, ne bi li se našlo.
Nema priče. Jer, ne traži se riječima, kao što se u mraku ne traži pogledom. Traženje se, jednostavno, biva.
No dogodi se nekad da se i na dohvat ruke ne vidi ono što se traži. Jer, gdje stanuješ, pitali su. Ne ostani, budi, daj da budemo, nego gdje. Gdje je mjesto. Gdje je utočište. Sigurno. Toplo. Uvijek otvoreno. Pokaži nam. (Jer ne znamo što zapravo tražimo.)
A onda opet, ima i onih koji znaju. Poput nje, koja je pitala (misleći da vrtlaru govori), ako si ga ti uzeo, reci mi gdje je. Jer, tražila je Njega. Ne mjesto. Samo je uz njega bilo sigurno. Toplo. Uvijek otvoreno.
Nema priče u traženju. Samo praznina. Dok se ne nađe. Ne mjesto, da se zaustavi. Nego korak drugoga, da se uz njega ide.
s. Jana Dražić OP
