PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Misna čitanja:
Iz 55,10-11; Ps 65,10-14; Rim 8,18-23; Mt 13,1-23
U ovom razdoblju ljetnih mjeseci mnogi imaju blagoslov da ubiru plodove iz svoga vrta. Svatko tko sadi vrt zna koliko je truda potrebno da se zemlja pripremi, biljka posadi, njeguje i uzgaja, ali i koliko je veselje kada biljka rodi i njezinim plodom možemo nahraniti obitelj ili cijeli samostan, pa i podijeliti sa susjedom. Promatrajući kako biljka raste prirodno se u nama budi zadivljenost, očaranost ljepotom našeg svijeta i prepoznajemo potpis dobrog Stvoritelja. U knjizi proroka Izaije Gospodin nas podsjeća da je On taj koji daje da zemlja rodi plodom. Taj “prirodan proces” je takav jer ga je Bog takvim zamislio, stvorio i održava ga.
Isus u prispodobi govori o četirima vrstama tla koje primaju ili ne primaju sijačevo sjeme. Samo dobro tlo je ono koje rađa plodom. Što znači imati dobro tlo? Ako usporedimo s onim što je ostalim tlima nedostajalo, imati dobro tlo znači primiti riječ Božju, razumjeti je, braniti se od Zloga koji je želi oduzeti i čuvati je dovoljno dugo da se ukorijeni u nama. Riječ Božju primamo u sakramentima, ponajprije u svetoj misi, razumijemo je u živoj osobi Isusa Krista koji je utjelovljena Božja riječ, Duh Sveti Branitelj nam pomaže da se branimo od napasti Zloga, a onaj dio koji je na nama je trud oko čuvanja korijena. To je rast u krepostima, ustrajnost u molitvi, dobrim djelima i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U ovoj prispodobi Isus nam govori da je odluka na nama kakvo ćemo tlo biti, i to može biti zastrašujuće jer možda odmah u početku znamo da smo lijeni i skloni hirovima, slabi u napastima i škrti u ljubavi. Ali Božja Riječ ne odustaje od nas, nego uporno svaki dan sije sjeme i nada se da će naći bolje tlo. Ako danas nismo primili sjeme, imamo priliku sutra pripremiti bolje tlo, zapravo, to Bog od nas i očekuje i uporno nam daje novu priliku svaki dan. Jer “riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iz 55,11)
Bog ima beskrajnu želju posijati to sjeme svoje Riječi u naše srce, ukorijeniti se u njemu i donijeti stostruki plod. Dopustimo Gospodinu da bude naš Bog, stvoritelj i uzdržavatelj svega. Dopustimo mu da “pohodi zemlju” (Ps 65) našeg srca kako bismo zajedno s Njim i braćom radosno uživali u plodovima kako opisuje psalmist: Livade se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma.
s. Veronika Pavlović, OP
