• DUHOVNOST

Presveto Trojstvo

Svetkovina

PRESVETO TROJSTVO

Misna čitanja:

Izl 34,4b-6.8-9; Otp. pj.: Dn 3,52-56; 2Kor 13,11-13; Iv 3,16-18

 

Danas slavimo još jedno otajstvo i pred njim prigibamo koljena, klanjamo se i divimo, ali proniknuti u njegovu dubinu nije nam dano – otajstvo Presvetog Trojstva!

Pokušam ovako i onako, s jedne i druge strane, čitam teološke traktate i opet, malo ili ništa. Utješna mi je ona crtica iz života velikog teologa, filozofa i sveca – svetog Augustina. Prolazeći uz more, zanesen u mislima o Presvetom Trojstvu, ugleda dječaka koji u iskopanu rupicu prelijeva more. Kad ga je upitao za svrhu njegovog pokušaja, dječak je odgovorio: ‘Pokušavam preliti more u ovu rupicu.’ Nasmiješi se Augustin i reče dječaku: ‘Dijete drago, to je nemoguće. More je preveliko a tvoja rupica premalena.’ Ostao je zatečen odgovorom dječaka: ‘Prije će se ovo more preliti u ovu malu rupu, nego što će tvoj ljudski um shvatiti neizmjernu tajnu Presvetog Trojstva.’

Ljudski um i intelekt su ograničeni a Bog je beskonačan i neograničen. Zadovoljit nam se mrvicama shvaćanja i ograničenošću spoznaje u odnosu na tajnu, na otajstvo. Samo ponizan čovjek, obdaren snažnom vjerom, može nešto otkriti od te tajne. Bog je ljubav i sve tri Božanske osobe su povezane neraskidivim vezom ljubavi, do te mjere da postaju jedno.

U današnjoj poslanici svetoga Pavla čitamo: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.“ ( 2. Kor. 13, 13 ) Snagom Duha Svetoga , sveti Pavao je proniknuo u tajnu Presvetog Trojstva, u njegovu jednoznačnost i troosobnost. Blagoslivlje Korinćane, a nadam se, i nas koji ove retke čitamo, snagom i moći, ljubavlju i milosrđem Presvetoga Trojstva.

Nama, malima u vjeri, dovoljno se pokloniti pred tom tajnom, meditirati je i razmatrati  do razine , nama dostupne. Ljubav je ta koja povezuje sve tri Božanske osobe u jedno. Što čini jedna osoba, zasluga je sviju triju. Duhovni pisci primjenjuju odnose u Presvetom Trojstvu na sve oblike zajedništva, posebno redovničkih zajednica i zajedništva. Očekuje se da tu vlada ljubav i prožima sve vidove zajedničkog življenja, međusobnog služenja i uvažavanja. Naše redovničke zajednice bi trebale biti slika, možda blijeda, ali slika, savršenog suživota, gdje ljubav, praštanje i služenje poprimaju opipljivo postojanje.

 

s. Katarina Maglica, OP

Podijeli
Facebook
WhatsApp
Najnovije