Misna čitanja:
Današnja prispodoba o radnicima u vinogradu predstavlja situaciju u kojoj se svatko barem jednom našao. Sigurno se svatko može pronaći u onome radniku koji je cijeli dan radio i dobio dogovorenu plaću, ali kada je vidio da je istu plaću dobio i onaj koji je radio samo jedan sat, odjednom postaje nezadovoljan, zavidan i buni se protiv svog gospodara. Nije nam ga teško razumjeti, možda nam je dobro poznat taj osjećaj nepravde. Ali je li to nepravda? Možda je po našem mjerilu. Ali pokušajmo pogledati stvari malo drugačije.
Radnik se s gospodarom dogovorio za plaću od jednog denara, pošteno je radio koliko je bio obećao, na kraju dana je dobio plaću za koju se dogovorio. Pošten čovjek pošteno radi za poštenu plaću, i nema problema. Problem nastaje kada radnik pogleda koliko je dobio onaj koji je radio jedan sat. Problem nastaje u uspoređivanju. Zavist je takav grijeh koji izvrće stvarnost, ne vidi dobro drugoga, nego traži više nego što mu pripada jer po svojim mjerilima uviđa nepravdu. Zavist, kao i svaki drugi grijeh, zasljepljuje čovjeka za dobro bližnjega i gleda samo sebe.
Naše nepraštanje i osuđuvanje drugih često proizlazi iz osjećaja da sami nismo vrijedni oprosta. Optužujemo druge za nepravdu jer se ne želimo suočiti sa svojom nepravednošću. Možda i mislimo da nam Bog ne može oprostiti, pa ne bi trebao ni drugima. Prorok Izaija podsjeća židovski narod da je Bog milosrdan i velikodušan u praštanju, da nije kao oni, da su Njegove misli iznad njihovih misli. Potiče ih da se obrate, jer je Gospodin dobar i one će se milovati.
Padamo u napast staljati Boga u svoje okvire, crtati mu granice i određivati mu što je pravedno i nepravedno, prihvatljivo i neprihvatljivo, što se može oprostiti, a što je neoprostivo. Ali Bog (hvala mu) nije kao mi. On prašta neoprostivo i milosrdan je preko mjere. A mi imamo obraza Njegovo milosrđe nazivati nepravdom: „Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?”
Shvatiti da mi nismo ti koji moramo ili trebamo odlučivati i suditi o pravdi je oslobađajuće. Kako je lijepo u slobodi se radovati uspjehu bližnjega, radovati se Božjim darovima i milostima u našem životu i u životima ljudi oko nas. Lijek protiv svake zavisti je zahvaljivanje. Kada sam iskreno zahvalna Bogu za svoj “denar”, ne može mi smetati što je drugi koji je manje radio dobio isto. Naučimo biti zahvalni Bogu što nas je uopće pozvao u svoj vinograd, što nismo morali raditi sami i što će nas, ako budemo ustrajali nagraditi za naš rad jer “Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.”
s. Veronika Pavlović, OP
