Hrvatska dominikanska provincija i zajednica dominikanskog samostana Sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu u ponedjeljak, 15. rujna, slave ”dvostruko okrugli’ 100. rođendan o. Drage Kolimbatovića, najstarijeg subrata. Tim povodom slijedi njegov kratki životopis koji nipošto ne obuhvaća u potpunosti ne samo dug nego i fascinatan život ovog od bračkog kamena odvaljenog ‘bijelog fratra’.
Rani život i ratne godine
Otac Drago rođen je 15. rujna 1925. u Supetru na otoku Braču. Nakon osnovne škole u rodnome mjestu, klasičnu je gimnaziju pohađao u Bolu i Zagrebu. Sudbina njegova naraštaja bila je obilježena ratom: 1943. godine bombardiran je zagrebački dominikanski samostan, pa je Drago nastavio školovanje iz Samobora, živeći u franjevačkom samostanu dok je kao dominikanski kandidat pohađao Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju na Šalati.
Krajem rata, poput mnogih sunarodnjaka, uputio se prema Bleiburgu u zbijeg. Na prijevaru je predan komunističkim vlastima, te je dva mjeseca proveo u kaznionici u Zagrebu, nakon čega je poslan na služenje vojnoga roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
Redovništvo i svećeništvo
Godine 1947. stupio je u dominikanski novicijat u Dubrovniku, gdje je započeo studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1953., a ubrzo nakon toga odlazi na specijalizaciju u Francusku, gdje se usavršava za odgojiteljski rad. Po povratku 1955. godine postaje odgojitelj u teološkoj školi Samostana sv. Dominika u Dubrovniku.
U Zagrebu preuzima niz službi: vjeroučitelja, priora i odgojitelja studenata. Godine 1965. imenovan je prvim upraviteljem novoosnovane župe Kraljice sv. Krunice u Maksimiru, a dvije godine kasnije izabran je za provincijala Hrvatske dominikanske provincije.
Posebnu prekretnicu označila je 1975. godina, kada osniva dominikansku kuću i župu Sv. križa u Klopču kraj Zenice. Tim je činom dominikanski red nakon stoljeća odsutnosti ponovno došao u Bosnu.
Pastoralna i redovnička služba
Otac Drago bio je prior u Korčuli i Dubrovniku, učitelj novaka te pastoralni djelatnik u Splitu, Rijeci i ponovno u Korčuli. Posljednjih godina živi u Splitu, u Samostanu sv. Katarine Aleksandrijske, gdje i danas, unatoč stotoj godini života, ostaje tjelesno i mentalno vitalan.
Najpoznatiji je, ipak, kao pučki misionar. Tijekom desetljeća održao je više od 250 misija, osobito po Bosni, gdje je na jednostavan i blizak način naviještao evanđelje Isusa Krista.
Pisac i svjedok vremena
Otac Drago nije bio samo propovjednik, nego i pisac i novinar. Uređivao je župni list Crkva u malom i Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, a surađivao je s Glasom Koncila, Marulićem, Lanternom sv. Marka i drugim katoličkim publikacijama.
Autor je nekoliko značajnih knjiga: S Franjom Asiškim u treće tisućljeće, Iz torbe pučkog misionara te Moj Bleiburg. Od svibnja 1945. do svibnja 1947., djela u kojem dokumentira vlastita ratna i poratna iskustva. Upravo je ovu posljednju knjigu napisao na poticaj kardinala Franje Kuharića. Godine 2012. objavio je i knjigu Susreti i poruke, u kojoj govori o važnosti susreta s Kristom i ljudima.
Jubileji i zahvalnost
Otac Drago više je puta obilježavao velike jubileje: zlatnu misu 2003. u rodnom Supetru, 90. rođendan 2015. u Korčuli, a sada i stoti u Splitu u dominikanskom Samostanu sv. Katarine Aleksandrijske. Svaka od tih proslava bila je prilika da vjernici, braća i sestre redovnici i prijatelji izraze zahvalnost Bogu za njegov život i služenje.
Stoljeće života o. Drage Kolimbatovića svjedoči kako vjera, ustrajnost i predanje Bogu mogu nadvladati i najteže okolnosti. Njegovo dugogodišnje poslanje – od Bleiburga i zatvorskih dana, preko odgojnog i misionarskog djelovanja, pa sve do danas – ostaje primjer svećeničke postojanosti i redovničke jednostavnosti.
preuzeto sa službene stranice Hrvatske dominikanske provincije:
