Službena stranica Reda propovjednika, tijekom održavanja Generalnog kapitula u Krakovu, svaki dan objavljuje homiliju koju je održao netko od prisutnih dominikanaca tijekom euharistijskog slavlja. Tijekom devetnice sv. Dominiku, na našoj web stranici objavljivat ćemo njihove homilije održane od 30. srpnja do 7. kolovoza.
Spomendan svetog Ignacija Loyolskog
„Bog hoće, čovjek sanja, djelo se rađa“
„Bog hoće, čovjek sanja, djelo se rađa.“ To je prvi stih pjesme O Infante („Infant“) portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe (1888.–1935.). Ova slavna pjesma, u kojoj Pessoa uzdiže podvige Kraljevine Portugala iz doba velikih geografskih otkrića, pomaže nam danas, na blagdan svetog Ignacija Loyolskog, duhovnog učitelja i utemeljitelja Družbe Isusove, razmisliti o značenju izazovne izreke koju je naš brat Bruno Cadoré upotrijebio u uvodnoj homiliji 36. Opće kongregacije Družbe 2016. godine: „odvažnost nemogućeg“.
U odlomku iz Evanđelja po Mateju koji smo upravo čuli, Isus, nakon što je govorio o Kraljevstvu kroz poznate prispodobe, zaključuje svoj govor hvaleći pismoznanca koji je postao učenik Kraljevstva nebeskog (Mt 13,52). Kada gledamo apostolsku skupinu, sjećamo se da je Gospodin od jednostavnih ribara učinio „ribarima ljudi“. Drugim riječima, nije promijenio njihov identitet, osobnost ili talente. No, kad su postali njegovi učenici, sve što su bili i sve što su imali stavili su u službu Kraljevstva.
Jedan bivši nadbiskup São Paula, kardinal Arns, franjevac, jednom je napisao da svaki čovjek ima barem deset različitih zvanja. Izazov je odabrati jedno i ostalih devet staviti u službu toga glavnog. Pismoznanac koji je postao učenik stavio je svu svoju inteligenciju, sve svoje znanje i svu svoju vještinu u službu Kraljevstva, baš kao što su ribari koji su postali apostoli sve svoje sposobnosti uložili u naviještanje. Isto vrijedi i za svakoga od nas koji smo u nekom trenutku života odlučili staviti svoje talente u službu našeg zvanja propovjednika.
Znamo priču o Ignaciju. Ovaj hrabri baskijski plemić, ranjen u borbi, bio je prisiljen provesti vrijeme sam sa sobom tijekom oporavka. Upoznajući živote velikih kršćanskih likova, poput svetog Dominika, osjetio je poziv da postane vitez vrhovnog Gospodina. Svim svojim bićem, s neumornom snagom ratnika, stavio se u službu Bogu, čineći sve ad maiorem Dei gloriam – na veću slavu Božju. Božja milost, koja ne uništava već uzdiže ljudsku narav (usp. I, 1, 8, ad 2), nije ga pretvorila u mirnog klerika. Ignacije je vatru svoje osobnosti – vatru koju je nosio u svom imenu i svojoj strasti za Evanđeljem – stavio u službu jednog jedinog Gospodina, kojega je napokon susreo. Našao je drugove s kojima je mogao sanjati Božju volju. Zahvaljujući njegovoj smjelosti, Božja Riječ doprla je do najudaljenijih krajeva svijeta. Drugim riječima, Ignacije je živio „odvažnost nemogućeg“.
U složenom vremenu za Crkvu, u društvu koje se mijenjalo, u doba otkrića posve novog svijeta, Bogu su trebali smioni ljudi poput Ignacija. I danas, u vremenu obilježenom ratovima, nejednakošću i strahovima povezanim s novim tehnologijama, Gospodin treba nas da se usudimo na ovu „odvažnost nemogućeg“. Ta odvažnost nije razumna ako se oslanjamo samo na ljudsku snagu; ali milost čini nemoguće mogućim kad dopustimo da nas osnaži i vodi Evanđelje, koje nam daje hrabrost sanjati Božju volju.
„Bog hoće, čovjek sanja, djelo se rađa.“ San misionara rađa se iz Božje volje. Nije riječ o ljudskoj volji – upravo suprotno. Djelo se može roditi samo kad čovjekovi snovi ne proizlaze iz njega samoga, nego iz onoga što Bog hoće. Doista, kada je riječ o „odvažnosti nemogućeg“, o evanđeoskoj smjelosti, Božja volja gotovo uvijek traži ljudsku žrtvu. Kao što je Ignacije molio: „Daj da mi jedina nagrada bude to da znam kako vršim tvoju volju.“
Još jedan stih Pessoe može poslužiti kao zaključak ove kratke meditacije. Stih koji nas poziva da se ne bojimo veličine izazova. On posebno odjekuje u ovoj godini nade. Jer nada, kao strast duše, uvijek je okrenuta prema onome što je teško, kako je pisao Toma Akvinski (I-II, 40). Pessoa je napisao:
„Bog je moru dao opasnost i bezdan, / ali je u njemu odrazio nebo.“ (Portugalsko more)
Brat André Tavares, O.P.
Provincija Brazil
Krakov, 31. srpnja 2025.
