ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja:
Iz 66,10-14c; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; Gal 6,14-18; Lk 10,1-12.17-20
Isus šalje grupu od 72 učenika u svijet sa zadatkom proširivati Kraljevstvo Božje, naviještati nove vrijednosti, govoriti riječima i djelima o Onome tko ih šalje. Dvanaestoricu izabranih još uvijek drži blizu sebe kako bi se uz njega i dalje školovali i pripremili za velika djela. Sa sigurnošću možemo kazati da je širenje mira zadaća svakoga od nas, svih koji mu pripadaju. Puno puta je o tome govorio na ovaj ili onaj način. U Govoru na Gori je, između ostalih blaženstava proglasio i : Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati.( Mt 5, 3-12). Njegov pozdrav učenicima nakon uskrsnuća, bio je : Mir vama ! I kasnije, svaki put kad bi među njih došao pozdravljao ih je istim pozdravom.
Ovaj pozdrav nije samo običan pozdrav, nego i duboka poruka: Svakome donositi unutarnji mir, sigurnost, oslobađanje od strahova, Ovaj pozdrav je , na neki način, blagoslovna molitva, i znak je Isusove prisutnosti u srcima ljudi i među ljudima. Kod Židova se i danas koristi taj pozdrav u izričaju Šalom. Uključuje mnogo više od same riječi MIR. Podrazumijeva blagoslov , sklad s Bogom i ljudima, zdravlje, sigurnost, potpunost, odsutnost rata, svađe, boli i tuge, razdora i razmirica. Zaziva mir u srca ljudi, dobrohotnost, blizinu, blagostanje, sklad s Bogom i s ljudima. Osoba koja se nalazi u takvom stanju lako prihvaća Gospodina, jer u njemu već prebiva Božji Duh i vidljivi su plodovi njegovi. Pavao ih nabraja : ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, poniznost, uzdržljivost’ ( Gal 5, 22-23. ) Ako ih čovjek nema u punini, ipak su tu u povojima, polako će rasti i razvijati se.
Samo onaj tko sam posjeduje ove darove može ih predavati drugima, jer osobe s tim bogatstvom u sebi svjedoče o Bogu koji ih nadahnjuje, daje snagu i ustrajnost kako bi bili vjerodostojni poslanici, s autoritetom onoga tko ih ispred sebe šalje. Oni mogu pripremiti mjesto Gospodinu koji kani tamo doći i nastaniti se.
Znade Gospodin da njegove poslanike neće uvijek dočekati ljudi otvorenih srdaca, zato i govori da ih šalje kao ovce među vukove. Zapravo, nisu sami jer je On uvijek s njima, zato mogu zapovijedati zlodusima i oni će im se pokoravati, mogu liječiti duh i dušu, samo ako su svjesni da to Gospodin radi preko njih, a oni nastupaju u Njegovo ime. Sve dok se vladaju kao posrednici Božje ljubavi i njegove dobrote, činit će djela kojima će se i sami diviti. Isto je i s nama jer smo i mi na zemlji sa zadatkom. Kad sebe počnemo uzvisivati i propovijedati, kad sami sebi plješćemo i to od drugih tražimo, ništa od širenja Božjeg Kraljevstva, ništa od priprema ljudskih srdaca za Gospodinov dolazak.
Isus govori: Kao što mene šalje Otac, tako i ja vas šaljem, što podrazumijeva da je njegov autoritet od Oca Nebeskoga, a autoritet onih koje on šalje od njega dolazi. Tko to shvati, našao je pravi biser, pa će rasprodati sve što ima i kupiti ga. Zato otresimo sve spone koje nas od Isusa odvlače i priječe nam ulazak kroz uska vrata, hodanje pravim putovima i živjeti istinskim životom koji nas same ispunjava i obilato se na druge prelijeva. Pravi mir o kojem Isus govori rađa se u srcu čovjeka i tu prebiva usprkos teškoćama. Živimo ga kroz blagost, strpljivost, dobrohotnost, molitvu, tišinu u srcu usprkos izvanjskim olujama. To nam je dar što ga samo Nebo šalje a mi stvaramo ozračje: ne mrzimo, ne ogovaramo niti sudimo, ne preziremo niti se zatvaramo, ne podcjenjujemo već tražimo i najmanji komadić dobrote u čovjeku, opraštamo i volimo. Tu je mir prisutan, odatle se prelijeva.
s. Katarina Maglica, OP
