XII. NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja:
Zah 12,10-11; 13,1; Ps 63,2-6.8-9; Gal 3,26-29; Lk 9,18-24
Više puta se u evanđeljima spominje kako su se ljudi pitali tko je Isus. Kada je Isus stišao oluju na Genezaretskom jezeru učenici su se pitali: „Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?“ (Mk 4, 41) Pitali su se to ne samo Isusovi učenici, već i ljudi svih staleža i uvjerenja. Vidimo da se i Herod pitao „tko je taj o kom toliko čujem?“ (Lk 9,9) Nakon Isusove smrti pitala se to i prva Crkva i zbog raznih prisutnih mišljenja trebalo je definirati tko je to Isus.
Zanimljiv je Isusov razgovor s učenicima kojeg čitamo na današnju nedjelju. Isus pita učenike što govore ljudi tko je on. Isus je znao ne samo ono što drugi govore, već također i što drugi ljudi misle o njemu. Ali želio je da učenici to izgovore. Vjerojatno i jednim dijelom zato da bi nama to ostalo zabilježeno, da znamo da Isus nije ni Ivan Krstitelj, ni Ilija niti jedan od proroka.
Nakon toga pita učenike što oni misle tko je on. Evanđelist Matej je ovako zabilježio Petrov odgovor: „Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.“ (Mt 16,16) Ne znamo što su drugi učenici mislili, ali možemo pretpostaviti da bi i njihov odgovor bio vrlo sličan Petrovom. Samim time što su ostavili sve i krenuli za Isusom vidimo da su naslućivali da je ovdje puno „više od Jone.“
U životu Crkve vidimo kako je Crkva napredovala i tražila odgovore. Vidimo i kako su Isusovi učenici tražili odgovor na pitanje tko je Isus. I mi, svatko od nas, također prolazimo sličan put. I mi jednom u životu krenemo na, slikovito rečeno, jedno putovanje koje počinje s tim pitanjem „tko je Isus?“ Pa možda već u djetinjstvu slušamo priče o Isusu i pitamo se tko je on. Možemo tada gledati na Isusa kao na čudotvorca ili kao na izuzetno dobrog čovjeka. Ali znamo već tada negdje u dubini duše da je ovdje nešto više od običnog čovjeka, naslućujemo veličinu i dubinu koju ne možemo definirati, i ne možemo objasniti svojim riječima. Možemo i jedan period svog života provesti daleko od Isusa, ali temeljno pitanje na koje trebamo dati odgovor je upravo to, što mislimo tko je Isus. Možemo biti i ljuti na Isusa zbog određenih okolnosti koje su se dogodile u našem životu. Možemo ga čak i kriviti za ono što nam se događa. Međutim, pravi odgovor možemo pronaći samo u susretu s njim, samo ako mu dopustimo da nas pronađe negdje na našem ovozemaljskom putovanju i ako otvorimo svoja srca za njegovu Istinu. Tada možemo zajedno s Tomom reći: „Gospodin moj i Bog moj“ (Iv 20,28) ili zajedno s Petrom posvjedočiti da je Isus „Sin Boga živoga.“
Meni osobno se najviše sviđa Tomin odgovor jer je nekako osoban i svjedoči jedan duboki susret između Isusa i Tome. Tek nakon takvog susreta, učenici mogu krenuti za Isusom i uzeti svoj križ, kako to Isus naglašava u današnjem evanđelju. Iako možemo nekad misliti kako ćemo izgubiti svoj život, ako ga predamo Kristu, upravo je suprotno, tek ako se odreknemo svojih želja i planova i dopustimo Isusu da oblikuje naše planove, tek tada ćemo naći svoj život u punini. U njemu.
s. Barbara Bagudić, OP
