OSMA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja:
Današnja su čitanja tematski izabrana i govore o plodovima pravednog čovjeka, a kao
najizvrsniji plod navodi se čovjekov govor. Govor je kušnja ljudi, kako nam kaže prvo čitanje,
jer u govoru prepoznajemo što čovjek razmišlja, što voli, što želi, o čemu sanja. Njegovo se
srce očituje u govoru. Isus nam u evanđelju govori kako ćemo dobrog čovjeka prepoznati po
govoru, a isto tako i nevaljalog. Isus se također služi i upečatljivim slikama koje gotovo da
šokiraju. Kada nam govori o tome kako trebamo razmisliti o tome imamo li mi možda i veći
nedostatak prije nego što opomenemo drugoga, koristi se slikom brvna i trna koji se nalaze u
oku. Slika je to koja se meni duboko urezala u pamćenje, baš zbog jakog kontrasta i jake
poruke koju Isus ovdje naglašava. Vidimo koliko je teško vidjeti svoje nedostatke, koje su
velike poput brvna, a analiziramo do u tančine nedostatke drugih ljudi, često to činimo i s
drugima, a ponekad i sami u svojim razmišljanjima. Isus je ovdje jasan kada nas upućuje da
svoj pogled usmjerimo prema sebi. I tako bismo manje govorili i gledali nedostatke drugih
ljudi.
Psalam nam daje uputu koji je najizvrsniji čovjekov govor: slavljenje Gospodina. Najbolje
činimo svojim govorom kada hvalimo i slavimo Gospodina. Slaviti Gospodina treba jutrom i
večerom, kaže nam psalam, a to znači neprestano. Započeti dan hvalom i tako ga isto i
završiti.
Psalam nam konačno daje jednu zaokruženu cjelinu po pitanju našeg govora i razmišljanja.
Kada gledamo Boga, kad razmišljamo o njemu, kad njega slavimo i o njemu govorimo, onda
govorimo o onome koji je jedini svet. On nema nedostatka, nema mane. Tada naše srce
punimo Duhom svetim, naše srce se tada može prelijevati dobrim i tada i naš govor postaje
čišći i iskreniji. Dobro je slaviti Gospodina, kaže nam psalam, i zaista je dobro. Naša srca tada
doista iz obilja govore, jer samo Gospodin može ispuniti naša srca. Kada slavimo Gospodina
onda donosimo dobre plodove, jer Gospodin puni naša srca svojom nježnošću i svojom
blagošću. Najveće istine našeg života čine se toliko jednostavne i obične, a mi ponekad
tražimo neke uzvišene istine i kompliciramo svoj život. I današnja su čitanja toliko
jednostavna, toliko obična, a njihova poruka nam gotovo promiče. Gospodin od nas traži
nešto što nam je dohvatljivo, nešto što mi možemo, a ne nešto daleko i neshvatljivo.
Zahvali Bogu za dan koji je pred tobom, svojim govorom i djelima pomozi učiniti i drugima
oko tebe ovaj dan radostan, pogledaj u sunce koje se pokazuje nakon kišnih dana i zahvali za
biljke koje rastu iz zemlje, za život koji ti je dan, za zdravlje ili za bolest koja te je učinila
plemenitijim, zahvali za obitelj i prijatelje koji te vole. Zahvali za milost koja te prati, za
neshvatljivi Božji um koji svime ravna, pa iako ne razumijemo sve od prve, vidimo njegov prst
koji sve vodi i sve izvodi na dobro. Da, zahvali Bogu i reci mu: dobro je sve što od tebe dolazi.
s. Barbara Bagudić
