KRŠTENJE GOSPODINOVO
ČITANJA:
Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7 (ili: Iz 42,1-4.6-7; Ps 29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10,34-38); Lk 3,15-16.21-22
Zašto se Isus morao krstiti, kada nije imao grijeha, jer je i pravi Bog i pravi Čovjek? U nama svemu jednak, osim u grijehu. Čemu onda ta gesta? Mnogi ljudi reći će da je razlog pokazati nam da je i nama činiti isto. Ali, mnogi od nas smo kršteni kao djeca, dakle, nema nam time što pokazati da bi se trebali krstiti. Drugi bi možda rekli da nas želi podsjetiti svaki put kada pročitamo ove stranice evanđelja vlastitog krštenja. Može i to biti važan faktor, ali Riječ Božja čini puno više nego li samo podsjeća, naime ona ulazi u naše dubine, u tajne našeg srca i tamo čini čin obraćenja, mijenjanja našeg mentaliteta, našeg mišljenja, našeg pristupa sebi samome, životu, drugima i Bogu. To je obraćenje. To nije jedan trenutak, to je proces koji traje koliko god u nama bilo naših slabosti, mana a to je samo tek jedan – cijeli život.
Pa što onda čini Isus? Krsti se. Otvara se nebo i silazi na Nj Duh Sveti. Ono što Ivan Krstitelj kaza za Isusa On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem, upravo je razlog zašto se Isus krsti. Krštenje je sakrament koji je Isus ustanovio sa svojom smrću i uskrsnućem. U krštenju se upravo to događa – da postajemo hram Duha Svetoga. Krštenje na Jordanu i silazak Duha Svetoga nad Isusa upravo je put nama do križa, smrti i uskrsnuća Isusova. Jedno bez drugoga ne ide jer nam Isus ukazuje svojim krštenjem na Jordanu tko je On – onaj koji je ljubljeni Očev Sin, u kojemu je sva milina (punina) i koji je jedno s Njime i s Duhom Svetim – presveto Trojstvo, onaj koji je za tebe i za mene umro na križu i uskrsnuo davši ti nadu – gledaj, vidi što ti ostavljam, i dalje se uzdam u tebe da ćeš ti sada nastaviti po svetom krštenju ono što ti pokazah – da pokazuješ svijetu moga Sina ljubljenoga!
To je tvoje i moje krštenje. Krsnom vodom postaješ hram Duha, opečaćen/a zauvijek, ljubljeno dijete, puno miline koje Otac tako gleda i očekuje da dadneš svijetu to njegovo dobro i sveto. I zato bez obzira na križeve, na trenutke patnje, teškoće i nerazumijevanja, hodaj naprijed, jer On te podsjeća svojim Duhom da se uzda u tebe, da te treba i da računa na tebe!
Inače, ne bi se trudio toliko od tebe, počevši od rijeke Jordan pa sve do križa i uskrsnuća…
s. Manes Puškarić, OP
