TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
U evanđelju Treće nedjelje došašća, narod koji je slijedio Ivana Krstitelja postavlja mu pitanje: Što nam je činiti? Zar se i mi ne pitamo danas poput ovog mnoštva: Što nam je činiti? To je možda i temeljno pitanje našeg života. Naime, nerijetko se može čuti: Što još da očekujem, što imam od ovog života? U svakoj životnoj situaciji, gotovo svaki dan postavljamo si ovo pitanje i na njega tražimo odgovor. Bog nas je stvorio kao slobodna bića i traži od nas odgovoran i smislen odgovor. Međutim, ako dublje zađemo u smisao ovog pitanja, otkrivamo da je to pitanje zapravo pitanje o smislu života: Što nam je činiti da imamo život? U tom kontekstu vrijedno je uočiti da je ovo pitanje u današnjem evanđelju postavljeno unutar poziva na obraćenje i poziv je da preispitamo svoje odluke i odgovore.
Papa Benedikt XVI, u enciklici U nadi spašeni, uzrok današnjem sve češćem gubitku nade i smisla, pronalazi u činjenici da se spasenje više ne očekuje od vjere u Isusa Krista, nego od ovozemaljskih stvarnosti. Nije da se vjera time niječe, nego biva prebačena na drugi razinu, na razinu čisto privatnih i onozemaljskih stvarnosti te tako postaje nevažna za ovaj svijet. Susrećemo se tako i s ljudima koji odgađaju susret s Bogom te žive kao da Ga nema ili da je njegov dolazak poprilično daleko. A Ivan Krstitelj nas upozorava na ozbiljnost života i poziva na solidarnost, pravednost, odgovornost prema povjerenoj službi. On odgovara narodu da onaj koji ima dvije haljine ili dovoljno hrane, neka to podijeli s onima koji nemaju. Carinicima, u ono vrijeme javnim grešnicima odgovara da ne utjeruju više nego što je određeno. Vojnicima pak odgovara da nikome ne čine nasilja, nikoga krivo ne prijavljuju i neka budu zadovoljni svojom plaćom. A što bi nama odgovorio?
U pozadini svih ovih odgovara nalazi se poziv da odsiječemo zlo koje se u nama ukorijenilo i koje nas zarobljava da budemo Božji. U odgovoru je poziv da dobra koja su nam darovana znamo dijeliti s drugima. Pozvani smo uočiti potrebe drugih te u ime pravednosti znati ih dijeliti s onima koji ta dobra nemaju. Ne smijemo se skrivati iza određenih zakona i pravila i na taj način podržavati nepravdu, već smo pozvani uočavati nepravdu i zauzeti se da se ona ispravi. Pozvani smo skrbiti za opće dobro, a ne zlorabiti položaj u zajednici i tako štititi neke svoje sitne interese. Može se tako govoriti i o duhovnoj korupciji kada netko u ime položaja koji ima u zajednici koristi povjerena dobra za sebe ili pak nameće neke svoje oblike duhovnosti koji ne izgrađuju međusobno zajedništvo, nego dovode do razdora i sukoba. Ivanov odgovor mnoštvu poručuje da snaga koja nam je darovana ne smije biti izvor nasilja i sukoba, nego je samo u službi održavanja reda koji je potreban za dobar život u zajednici. Drugim riječima, Ivan Krstitelj nam odgovara da smo pozvani na obraćenje i da se najveće promjene upravo događaju u ljudskom srcu.
Treću nedjelju došašća – Gaudete (Raduj se!) u našoj mjesnoj Crkvi slavimo i kao nedjelju Caritasa. Pozvani smo Boga prepoznati kao Boga radosti. Stoga se u ovogodišnjoj poruci za nedjelju Caritasa ističe kako nas Bog poziva na obraćenje, promjenu smjera – od okrenutosti prema sebi prema otvorenosti prema drugima. Od uzimanja prema davanju. To je put prema susretu s Bogom, koji nam se daruje. Božji dolazak među nas pokazuje nemoguće, ali istinito: da smo Bogu važniji od Njega samoga. On ne dolazi da nas osudi, nego hita da nas spasi, da se u ljubavi za nas daruje. To zapravo znači da treba više paziti kako ćemo druge usrećiti, nego kako ćemo postići vlastitu sreću. Duhovna radost prati život koji je posvećen drugima, a postavljanje sebe u središte svega čini nas žalosnima i usamljenima.
s. Ana Begić, OP
