U ponedjeljak, 25. studenog 2024. održan je sprovod i posljednji ispraćaj s. Celestine Budimir Bekan na splitskom gradskom groblju Lovrinac s početkom u 11:45 sati. Misa zadušnica slavljena je u crkvi Gospe Fatimske na Škrapama. Od s. Celestine oprostile su se, uz sestre dominikanke, svećenici i rodbina. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Donosimo govor vrhovne glavarice s. Jake Vuco:
Nema većeg dara i bogatstva od života. I danas na dan kada sprovodimo našu s. Celestinu slavimo život, slavimo dane koje je ona provodila s čovjekom i Bogom, sa svima nama, u miru i radosti. Svi koji je znamo sjećat ćemo se s. Celestine po vedrom duhu, po šalama i neobičnim zgodama života koje je rado i često dijelila s onima koji su je posjećivali ili sa sestrama i braćom koji su s njom živjeli.
Marija Budimir Bekan, redovničkim imenom s. Celestina na svijet je došla 29. ožujka 1931. godine u Turjacima u blizini Sinja. Njena majka Ana rodila je osmero djece, a Marija je bila jedina kći u svojih roditelja. Bila je vesela i svestrana djevojčica, djevojka, koja je živjela i rasla u ljubavi i slozi sa svima. Svi su u obitelji Budimir Bekan bili marljivi, a sama s. Celestina je znala često reći da je bila, Bogu hvala, zdrava i jaka, zbog toga nije prezala ni od kakvog posla u obitelji, ni kasnije u zajednici sestara.
U samostan sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela čuvara stupila je 25. kolovoza 1957. godine nakon što je otac Stipe shvatio da više ne može sprječavati svoju Mariju koja zna što želi biti i gdje želi ići. Devetnici koju je molila svetoj Maloj Tereziji, Marija je pripisala pristanak oca koji je dozvolio da ode do fratara u Sinj i od njih javi sestrama dominikankama da će doći na Korčulu, iako ju je njen župnik fra Jakov Latinac žarko želio poslati u samostan sestara franjevki.
Za prve dane svog samostanskog i redovničkog života s. Celestina kaže kako joj je sve bilo dobro, brzo se prilagodila novom okruženju, dnevnom redu, molitvama, s fratrima je prije učila latinski, pa joj ni to nije bio problem! Ništa joj nije bilo teško raditi. Navikla na svaki posao već kod kuće, s lakoćom je izvršavala svoje obaveze i rješavala svakodnevne situacije. Pronašla je mir u svom Bogu i trudila se sve činiti njemu po volji!
Nakon položenih doživotnih zavjeta prvi premještaj 1959. godine bio je na Bol kod braće dominikanaca gdje je vršila službu sakristanke i obavljala razne kućanske poslove. Od 1962.–1968. bila je u Šibeniku, i kasnije do 2012. kod braće dominikanaca u Splitu i Bolu, 42 godine. U jednom razgovoru sa č. Slavkom u Ave Mariji kaže kako je voljela raditi s braćom i za braću, nikada nije pravila razliku među dominikancima, sve ih je voljela i poštivala kao svoju rođenu braću.
Celestina je u samostanu Gospe Fatimske od 2012. gdje je svoje godine mira i tihog života predanog u volju Božju, u zajedništvu sa sestrama, dovršila trku i prešla u krilo Očevo ujutro 16. studenog. Preselila se svom Odabraniku – svom Židovu kako ga je rado zvala! Sve vrijeme života u Škrapama bila je tiha i hrabra. Iako je, s obzirom na svoju dob, mogla biti ovisna o drugima, sestre nije htjela opterećivati svojim mukama, svojim bolestima, strepnjama ni strahovima. Njeno – Mogu ja sama! Bog je nagradio blaženim, nečujnim i mirnim preseljenjem u Nebesku Domovinu u kojoj Krist Kralj kraljuje!
Vaša prisutnost i mjesto u klupi u crkvi Gospe Fatimske svima će nedostajati!
Molimo Vas, budite i dalje naša moliteljica i zagovornica kod Gospodara Neba i Zemlje dok i mi sami ne dođemo k vama. Draga s. Celestina, otišla ste od nas bez pozdrava. Otišla ste tiho. Ujutro! Odnijela ste pregršt ljubavi prema Bogu, Domovini, Kongregaciji, župi, rodbini, prijateljima i svima onima koji su Vas poznavali. Odnijela ste sa sobom onaj zagonetni osmijeh iza kojega stoji puno pitanja i odgovora…
Hvala Vam za život i blagoslove života koje nakon Vas uživaju drugi, mlađi od Vas.
Hvala Vam što smo s Vama uvijek mogli naći temu za razgovor i razglabati je do u detalje.
Hvala Vam što ste svojim primjerom marljivosti i neznatnosti bila drugima uzor.
Hvala Vam što smo s Vama mogle živjeti i gledati djela Božja i djela čovjekova u raskošnosti i radosti života i onda kada je bilo teško…
Hvala Vam što ste ustrajno i vjerno molila i vapila Gospodinu za potrebe svih tužnih, napuštenih, izgubljenih i zbunjenih…
Neka Vam Gospodin bude nagrada, neka Vas anđeli čuvari prenesu i donesu pred lice Gospodnje da zauvijek uživate radost istinskog vječnog života u društvu s našim pokojnim sestrama, svojim roditeljima, braćom i drugima Vama dragima. Neka Vam udijeli svoj mir i pokoj u vijeke, u raju uživala u svjetlu koje ne prestaje i Suncu koje ne zalazi!
Hvala svima koji ste došli na ispraćaj naše s. Celestine, posebno hvala župniku don Ivanu koji je u svim situacijama bio blizu i uvijek pružio ruku pomoćnicu brižnošću i toplinom srca i ljubavi u velikodušnosti i jednostavnosti – sve vrijeme od kada je u župi!
