Crkva nam svake godine kroz mjesec studeni nudi razne prigode da se prisjetimo onoga što bi trebao biti naš cilj u svakoj situaciji – svetost i težnja prema nebeskoj domovini, ali i dani koji nas podsjećaju na one koji više nisu s nama, a potrebni su naših molitava kako bi pristigli brže u potpuno okrilje nebeskog Oca. Naš Red nastoji se toga držati, a i mi kao dio istoga. O tome nam je progovorila naša s. Blaženka Rudić, vjeroučiteljica, glazbenica i učiteljica kandidatica, postulantica i novakianja u našoj Kongregaciji.
- U našem Redu je zaista mnoštvo proglašenih blaženika i svetaca. Kako ih mi, kao pripadnici istoga, slavimo?
Dominikanski red ima svoj vlastiti Misal i Časoslov u kojem se nalaze svetkovine, blagdani i spomendani naših svetaca i blaženika sa vlastitim molitvama, izborom psalama i čitanja iz bogate baštine naših svetaca i blaženika. Također slavimo zajednički blagdan svih svetih Reda 7. studenoga, kada se povezujemo sa svima koji su živjeli prije nas u dominikanskoj obitelji. Povezani u općinstvu svetih dionici smo duhovnih dobara, dijelimo istu karizmu i isto poslanje. Oni nas potiču na nasljedovanje Krista i na posvećenje u našem zvanju.
- Što nas danas, u ovim društvenim okolnostima, mogu naučiti svetci i svetice našeg Reda?
Bog podiže u svojoj Crkvi ljude po kojima će dati ono što je potrebno u tom trenutku. Sigurno da mnogi vide potrebe današnjeg vremena, u Crkvi i u društvu, ali malo je onih koji će se ponuditi Bogu i reći: Evo me, mene pošalji. Možemo imati ideje kako bi se trebalo nešto promijeniti, ali ako su to samo naše misli one neće dovesti do promjene. Potrebno se Bogu staviti na raspolaganje da On može provesti svoje naume po nama. Mnogi sveci našega Reda vrlo plodno su djelovali u svom vremenu donoseći svjetlo istine, zauzimajući se za pravdu. No, prije svega bili su ljudi duboke i ustrajne molitve, ljubavi, žrtve i pokore. Ponekad razmišljam kako bi danas Dominik, Katarina ili neki drugi svetac i svetica djelovali u današnjem vremenu.
- Ima li neki svetac ili svetica koji Vas posebno inspirira u nasljedovanju sv. Dominika i zašto?
Najviše se molim blaženoj Ozani, jer mi je ona zaštitnica ove godine. I naša je hrvatska blaženica. Naime, svake godine, na posljednji dan godine, „izvlačimo“ sveca zaštitnika za sljedeću godinu. Biramo ponajviše između naših dominikanskih svetaca, ali one koji se slave u čitavoj Crkvi. Blažena Ozana me inspirira svojim potpunim predanjem Bogu. Iako nije izlazila iz svoje sobice, toliko je plodno apostolski djelovala, jer je Bog po njoj mogao činiti i davati drugima ono što je bilo potrebno u tom vremenu. Uvijek me zadivljuje i svjedočanstvo braće i sestara koji su položili život za Krista.
- U našem Redu postoji bogata pobožnost prema našim pokojnima. Od čega se sastoji ta pobožnost?
U našem Redu se puno moli za pokojne. U tu molitvu su uključena pokojna braća i sestre Reda, roditelji, ukućani i dobročinitelji. Svakodnevno molimo psalam Iz dubine za pokojnu braću i sestre i za dobročinitelje. Tjedno dio Ružarija za braću i sestre, roditelje i dobročinitelje. Godišnji spomen za pokojnu braću i sestre slavimo 8. studenoga, za roditelje 7. veljače, za ukućane i dobročinitelje 5. rujna. Toga dana molimo časoslov za pokojne i slavimo svetu misu. Za preminulu sestru zajednica u kojoj je živjela i umrla daje slaviti 30 svetih misa, a ostale zajednice 5 svetih misa. Svaka sestre dužna je izmoliti Časoslov za pokojnu sestru i izmoliti cijeli Ružarij.
- I za kraj, kako mi kao dominikanke danas možemo biti slika svetosti u našoj Crkvi?
Mi smo se po zavjetima odlučile na nasljedovanje Krista u siromaštvu, čistoći i poslušnosti. Vjernost tom predanju nije lako ostvariti. Mislim da sredstva uvijek ostaju ista: sveti sakramenti, vjernost Evanđelju, predana molitva, samoodricanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Naša prva svrha je vlastito posvećenje, a onda zalaganje za posvećenje i spasenje drugih. Koliko budemo bliže Bogu toliko ćemo biti svetije, a to će onda osjetiti i drugi.
