TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
1Kr 17,10-16; Ps 146,6c-10; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44
U Markovu evanđelju 12. poglavlja slušamo Isusovu poruku mnoštvu okupljenih ljudi. On sve, a posebno svoje učenike, poziva da ne sude prema izvanjskosti, već da budu iskreni. Upozorava ih kako se treba čuvati onih koji se sami promoviraju, koji žele biti viđeni, koji su važni i priznati. Ne zgraža se Isus nad njima, ne prezire ih, ne kori ih. Vjerojatno je znao da oni koje gleda više ni ne žele promjenu, ne otvaraju svoje srce za Boga ni za čovjeka.
U tom promatranju jednih i drugih Isus slušateljima pažnju skreće na ženu, udovicu, sirotu, koja u riznicu daje „sav svoj žitak”… Izgubila je muža, nije bogata, ima malo, treba malo. Žena daje sve što ima, ne prekriva svoju imovinu, ne daje ono što bi propalo, ne daje od suviška, daruje iz ljubavi prema Bogu od koga joj dolazi sve što ima i što gubi. Možda je mislila da joj to što ima ionako neće i ne može pomoći u njenom stanju (?) …
Kako se ja postavljam prema jednima i drugima?
Upadam li u napast i mislim da sam sve ostavila – Gospodin će mi uzvratiti!
Je li mi sve što imam potrebno – imam pravo na to!
Kada me drugi vide i gledaju – neka gledaju, ja sam sve što imam zaslužila/zaradila!
Kada s drugima razgovaram – pokazujem koliko sam načitana/svestrana!
Ako naiđu poteškoće, nevolje – oslobodit će me Gospodin, ja sam njegova!
Kad vidim da ljudi griješe i svjesno biraju zlo – Bog će se za mene zauzeti!
Je li moj Gospodin samo moj ili me je poslao drugima? Je li ono što imam važnije od onoga što jesam? Je li istina koju je Bog utisnuo u moje srce zapretena egoizmom i vlastitom skučenošću ili ono što jesam i što imam pripada od iskona Gospodinu, a po meni je ponuđeno i upućeno sinovima i kćerima Oca nebeskoga?
Mogu li dati Gospodinu sve što imam, i ono što trebam i što ne trebam? Je li Gospodin moja jedina nada i uzdanje? Je li sigurnost mojih koraka u svakodnevici života utemeljena i oslonjena na njegovu Riječ i njegovu volju?
Mogu li biti slobodna kao udovica? Je li u riznicu Božje ljubavi ubacujem sve svoje ili sa zadrškom i brigom za budućnost gubim ono što je neprolazno da bi stekla prolazno?
Budi Bože moj štit i stijena, budi moja želja i sigurnost u svakom trenutku života!
s. Jaka Vuco, OP
