DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 7,7-11; Ps 90,12-17; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30
Prvo misno čitanje 28. nedjelje kroz godinu oda je čistoj , snažnoj, neprocjenjivoj mudrosti Božjoj. Već i sama ljudska mudrost vrijedi mnogo, usmjerava čovjeka što izabrati, kojim putom krenuti, što govoriti i kako djelovati. Već i onaj tko je u tragovima posjeduje ne može ostati isti. Božju mudrost na koljenima treba izmoliti. Kad se postigne, s njom se u paketu dobiva: razbor i snagu, sigurnost, upornost, samozatajnost i sve potrebne kreposti. „Ona je blago nad svim blagom, više je od ugleda i uspjeha, više od zdravlja i ljepote“, naglašeno je u Knjizi Mudrosti. Božja mudrost čovjeka usmjerava prema svemu što je dobro, što je sveto, što je vrijedno zalaganja. Mudar čovjek usvaja Božju Riječ i ona ga vodi kroz život, o čemu govori drugo misno čitanje, isječak iz poslanice Hebrejima. Božja Riječ ima snagu potpuno promijeniti čovjeka, jer ga, ako je čuje i dopusti joj da po njemu, i u njemu djeluje potiče ga da uvijek bira dobro, ne zlo, istinu ne laž, milosrđe ne osvetu. Onome tko Božju Riječ razmatra i meditira, Božja mudrost i njegova Riječ postaju snažnije, dublje, jasnije. Čovjek ne može ostati isti. Sebe gleda onako kao što ga Bog vidi. Spoznaje svoju krhkost, slabost i grešnost. Onaj tko je Božjoj mudrosti izložen, mijenja se u skladu njenim zahtjevima. Kad čovjek donekle upozna Božju filozofije, ispred sebe vidi samo dvije mogućnosti: ili Božju Riječ nastoji zaboraviti prihvaćajući isključivo ljudske ponude i prema njima uređuje svoj život ili zaživi Božju Riječ što je vjernije moguće.
Božja Riječ je zahtjevna, ali nije nemilosrdna, sveznajuća ali ne i osvetnička, ona je Istina koja drugačijeg ne satire, ona je svjetiljka koja obasjava putove i onima koji je ne žele usvojiti. Savjest ljudska se neminovno s njom susreće, a savjest je osjetljiva vaga koja ljudsku sljepoću i zloću ne prihvaća kao utege na vagi pravde.“ Nema stvorenja njoj ( Riječi Božjoj ) skrivena, sve je naprotiv, golo i razgoljeno pred očima onoga kome nam je dati račun, „ naglašava Pavao u poslanici Hebrejima. Često kroz život Bogu posvećujemo ovo i ono, devetnice i krunice, dane posta i muke hodočašća, nadajući se da je to Bogu dovoljno, Ali ne, Gospodin govori: „Idi, prodaj sve i slijedi mene !“ Želi nas cijele: duh, dušu i srce. Ne želi da ga čovjek dijeli sa svojim psom ili mačkom, svojim uspjehom i ugledom, svojim djetetom ili bračnim drugom. On hoće čovjeka cijeloga, biće kojem je on na prvom mjestu, ostalo je logični slijed. Bog nas nikada ne napušta, najbolje nas poznaje i najjače ljubi. Od nas želi nepodijeljenu ljubav.
Čovjek se boji da će sve propasti ako on nema pun novčanik, ako sve njegove dragocjenosti nisu oko njega, ako mu ime nije u nekoliko medija spomenuto, pa barem i u negativnom kontekstu . Gospodin traži da sve to radi njega ostavimo po strani, da njemu poklonimo ono najvažnije – ljubav. Samo ljubav liječi, samo ljubav ispunja srce ljudsko, samo ljubav čuda čini, samo ljubav daje smisao ljudskom postojanju. Ne bilo kakva ljubav, već samo ona koja na prvo mjesto stavlja Boga, a onda iz njega i od njega sve ostalo crpi: i radost, i mir i ljubav prema stvorenome i prema stvorenjima, od njega dobiva prosvjetljenje i snagu za život. Bog i čovjek zajedno jučer i danas čine čuda, Bog i čovjek trebaju jedan drugoga. Tek zajedno mijenjaju svijet na bolje, ljudi postaju sve sličniji Očevu Prvorođencu Isusu. Ta On je zato i došao da ljude s Ocem pomiri, da uspostavi čvrsto prijateljstvo i savez, da Kraljevstvo Božje učvrsti u srcima ljudi i proširi ga po cijelom svijetu. Slušanje Božje Riječi i uređivanje svoga vlastitoga života prema njenim savjetima i opomenama dokaz su Djelovanja Božje mudrosti u srcu čovjeka.
s. Katarina Maglica, OP
